Touchdown. Klara ima naslonjenu glavu na mom lijevom ramenu, Marko na desnom. Ovo je prilično klasična scena koja se ponavlja na svakom letu. Upravo smo sletili u Faro, grad na Algarve obali na jugu Portugala. Portugal smo posjetili jednom prije, detaljno proučili Lisabon i Porto, no onda nije bilo vremena da posjetimo i južni dio ove prekrasne zemlje, tako da to činimo sada.
U autu, na putu od aerodroma do željezničkog kolodvora vozač nam redom objašnjava sve što prolazimo. Prozori su spušteni, sunce prodire u auto, zrak je topao i Klara, Marko i ja doslovno ne možemo biti sretniji. Subota je navečer i prvi je dan našeg sedmotjednog putovanja.
> Travel Buds: Priča o troje Hrvata koji po svijetu besplatno putuju avionom godinu dana
Kupujemo studentske karte (savjet: uvijek pitaj ako postoji studentska karta bez obzira bila karta za muzej, bus, metro...), odlazimo na kratku kavu i evo nas u vlaku za Lagos koji nas vodi kroz panoramsku vožnju uz samu obalu mora. Otvaram knjigu, sad smo na miru idućih dva sata. Naravno, problem se pojavljuje nakon 10 sekundi. Klara dobiva poruku koja glasi: "We have a little problem". Od upravitelja hostela je. Klara pita je li sve u redu, upravitelj odlazi offline. Prekrasno. Imaju problem s našom sobom. Nas troje i još petero ljudi ne možemo spavati tamo danas. 8 sati navečer je, subota. Po popularnosti Lagos mogu usporediti s Novaljom. Sljedećih dva sata nas troje provodimo na mobitelima i zovemo apsolutno svaki hostel, airbnb, couch-surfing u blizini. Nema niti jednog slobodnog mjesta. Na kraju jedina opcija je boutique hostel od 40 eura po noći. Bookiramo ga jer jednostavno neki put ne možeš birati.
> Uzbudljive avanture Travel Budsa pratite na Instagram-profilima Klare, Marka ili Leonarde, a posjetite ih i na njihovom kanalu na Youtubeu.
Nedjelja je ujutro i na krovu zgrade nadoknadujemo visoku cijenu ovog hostela tako da jedemo apsolutno sve sto se nudi za dorucak, a izbor je zaista velik. Od malih portugalskih pita do bademovog mlijeka, oboje nezamislivo za uobicajan hostel. Prekrasan je dan i vrlo brzo je jasno da se je svaki stereotip o ovom mjestu istina. S krova pogled puca na kućice, šumu i more. Čuju se koraci po kamenim ulicama, galebovi... Sjedim na fotelji bosa, jedem sedmu portugalsku krem pitu i čekam da mi se kosa osuši. Raj nije daleko.
Danas na repertoaru imamo apsolutno svaku plažu od Lagosa do Sagresa. Hodamo od jedne do druge i odjednom naši Instagram profili postaju scene s razglednica. Iako je pijesak užaren, nitko se ne kupa jer je more hladnije od leda. Tako da su svi na plaži, na ručnicima, uživaju u hrani i razgovoru.
Vraćamo se u grad reš pečeni. Kupimo ruksake u starom hostelu (Camone Hostel) i odlazimo u novi (The White Butterfly Hostel), odmah niz ulicu, no mnogo jeftiniji. Odlazimo na pivo i pridružuje nam se Christian, travel influencer iz Kolumbije kojeg smo upoznali u hostelskoj sobi i pozvali na piće. Pred dva tjedna Christian i ja pogledali smo predstavu na Broadwayu u New Yorku i nakon toga pojeli pizzu. Slučajno upoznaš nekog na jednom kraju svijeta i nekoliko mjeseci poslije se nadete opet na potpuno drugom.
Ponedjeljak je, budim se i odlazim do supermarketa. 4 rura u portugalskom dućanu vrijedi jedan veliki avokado, dva peciva sa sezamom, četiri namaza od sardina i jedan Super Bock (pivo). Vraćam se u naš hostel, koji je smješten u staroj portugalskoj kući sa zbunjujućim rasporedom soba, stepenica i prolaza. Marko i Christian sjede u ogromnom unutrašnjem dvorištu nad kojim lebdi veliko stablo sa ciklama cvjetovima. Pripremam doručak, Klara ulazi i kaže da pogledam vani. Zašto? Vani pored Marka sjedi dečko koji je vjerojatno Australac i vjerojatno surfer. Prva simpatija ovog putovanja. Jedem svoj avokado na tostu, pijem Super Bock i pomišljam moram li baš već danas ići dalje za Sevillu. Tragedije single backpackera. :)
> Ekipa iz Hrvatske koja besplatno svijetom putuje avionom priča nam sve o Barceloni
Odlučujemo rentati auto (4 osobe, 15 eura po glavi) i posjetiti Benagil pećinu koja je trenutna poveznica na Algarve obalu. Christian vozi, Za 45 minuta stižemo, hodamo po poljskom putu do pećine, ogromne rupe u zemlji do koje dopiru valovi. Inače se u pećinu može ući malim čamcem, no danas su valovi preveliki i spasioci ti neće dopustiti ni da dotakneš more, a kamoli zaplivaš. Ostatak dana provodimo na obližnjoj plaži gdje su pjesak zamijenile školjke svih boja i oblika. Kao djeca Klara, Marko i ja na Pagu smo prodavali školjke tako da bi u ovoj sceni mi kao petogodišnjaci vidjeli čisti profit, no sada uzimam par najljepših i spremam ih u ruksak za uspomenu. U Sahari, par tjedana nakon te školjke su bile razlog jako smješnom trenutku. No, o tome uskoro...
Vodič na eks:
Cijena pića u kafićima: kava:1€, pivo:2€, vino:3€
Najbolje mjesto za izlazak: Rue 25 de Abril je poznata po barovima gdje pivo nije preskupa, a i vani možeš sjediti na ulici.
Omiljeni trg/ulica: Trg ispred crkve Santo Antonio. Na trenutak pomisliš da si u Meksiku.
Najdraži kafić: Piće iz dućana na krovu ili dvorištu.
Najzanimljivija četvrt: Lagos je prilično malen, taka da sve! :)
Street food koji treba probati: Pasteis de Nata.
Specijalitet tradicionalne kuhinje: Sardine.
Najbolje doba godine za posjet: Rano ljeto, ljeto, kasno ljeto.
Ljubaznost domaćina: 10/10.
Najbolji/najisplativiji gradski prijevoz: Hodanje!!!
Najbolji savjet lokalaca: Ne ići preblizu ruba na klifovima.
