Malo je tako lijepih trenutaka u životu kao kad u dalekome gradu sjednete u neki backpackerski kafić i spontano nakon par rundi upoznate nekog putnika s druge strane Planeta te neplanirano završite na savršenom tulumu. Tako je barem onim svjetskim putnicima, rođenima s crvićem u guzi, pa je i glavni grad Kambodže, odnosno Kampućije kako ga još uvijek zovu domaćini, savršeno mjesto za upoznavanje ekipe, lokalaca, smijeha, glavinjanja i tulumarenja.
Nažalost, Phnom Penh preko svoje fasade ima jednu koprenu koju će još dugo biti teško skinuti. Ranjeni besmislenim građanskim ratom u kojem je stradalo najviše inteligentnog stanovništva (General Pol Pot nije htio suradnike koji nešto mudruju pa je pobio svakog tko mu se krivo nasmiješio, ili nosio naočale!?), danas se Kambodža polako, ali uspješno diže iz pepela, i trenutno zahvaljujući stranim ulaganjima ima prilično veći BDP od Hrvatske. Veliki su ulagači iz pretežno Koreje, Kine, ali i Rusije, shvatili da se u izlazu na Žuto more krije velika mogućnost zarade, od turizma preko poljoprivrede, jeftine radne snage, kao i igranja Rizika, ali ne onog kartonskog. Pa diljem cijeloga glavnoga grada vidite nevjerojatan nesrazmjer kljastih, lego motorića, kolica s jednom ljudskom snagom, kao i bicikala koji su ispali iz Loleka i Boleka ili Djeco, Ivica se zovem, nasuprot netom s treke skinutih Lexusa i Porschea. Na upit tko vozi ovakve makine, lokalci samo otpiju gutljaj pivkana, slegnu ramenima i kažu – ah, političari. Korumpirana vlast nam je zajednička, ali ljubav i sjedinjavanje sa životom na ulici – nije. Nevjerojatan je taj trenutak kad shvatite kako od ranog jutra majke izbacuju tepihe ili plahte iz kuće na cestu, tu stavljaju djecu na igrum a one iznesu neku hranu, rabljenu robu ili samo sjede. Ali s ulice ne miču, kao Dalmatinci kad dođu u mirovinu pa sjednu ispred kuća! Sitni i tamni muškarci koji nisu u tvornicama, vrludaju po kvartovima nudeći uslugu prijevoza po jedan dolar, a za posjet hramovima spremite adekvatnu odjeću i obuću. Dakle – dugu, što vas nimalo neće razveseliti kad znate da su temperature u ožujku između 30 i 35 celzijusa, i da je to ugodnije doba godine od vlažnog perioda, kad je vlaga apsolutnih sto posto, a sada tek devedeset. Cijelo ste vrijeme mokra fleka, ali kao pravi putnik, to vas ne bi trebalo zabrinjavati nego veseliti. Da je drugačije, nešto ne bi bilo normalno, zar ne!
Hrana u restoranima se kreće oko tridesetak kuna, pivo je šest, a u happy houru nevjerojatne tri kune. Pokušajte izbjeći Anchor i piti Angkor, za klasu je bolje. Od hrane probajte insekte, ali imajte i pivo pri ruci da ih brzo potjerate niz ždrijelo. Ne propustite krokodilburger, nešto između jastoga i piletine, žilavu kobru i specijalitet – gulaš od kornjače. Hramovi lijepi, ljudi srdačni, vrijeme stalo osamdesetih. Uglavnom, jako je puno razloga da posjetite Phnom Penh, iako šetnjica uz Mekong i nije jedan od njih...
