Na putu prema moru skriven je još jedan hrvatski biser, no za razliku od ostalih do kojih možete relativno jednostavno uz minimalan napor, do Vrela Une trebat će vam zaista ozbiljan komad dobre volje i prstohvat navigacije.

Do izvora rijeke Une možete doći iz nekoliko pravaca. Ako ste na proputovanju prema Jadranu onda je najpametnije skrenuti nakon Korenice prema Donjem Lapcu. Riječ je o cesti koja je uređena prije nekoliko godina. Dotad su je uglavnom koristili radnici šumarije i krajnji očajnici jer dobrim dijelom nije bila asfaltirana.

Druga je opcija, i sasvim sigurno najgora, da se sa stare Ličke magistrale odlučite odvojiti lijevo u mjestašcu Bruvno, između Udbine i Gračaca, pa preko brda, dolina i milijun zavoja krenete prema Srbu.

> Skrivena mjesta na putu do mora: Životinjsko carstvo na sat i pol od Zagreba

Treća je cesta nama najbolje sjela, ali njome ćete značajno skrenuti s puta prema moru, pa taj put možete koristiti kada od Vrela Une nastavljate prema moru. Radi se o cesti koja od Gračaca vodi prema Kninu, pa preko Popine i Srbskog klanca nastavlja kroz Srb i potom konačno i do samog izvora.

Doduše, nemojte očekivati da ćete parkirati tik do izvora. Automobil ćete ipak morati ostaviti na improviziranom parkiralištu kraj kućice u kojoj se (ili u njenoj blizini) nalazi Dušan Ćopić, mještanin i umirovljenik koji za Zadarsku županiju naplaćuje ulaz na sam izvor. I prilično je tvrd orah.

Budnom oku rendžera Dušana ništa ne može promaknuti (Foto: Saša Vejnović)



„Svi bi džabe, ali džabe ne dam nikome“, kaže nam Dušan koji se od jakog sunca sklonio u obližnji hlad. Platiti smo morali i mi, ali tijekom razgovora postaje jasno da ponekad njegovo ime nadjača stroga pravila. „Nedavno je došao autobus, kažu da ih je 40 slijepih i oni bi džabe. Kako da ja kažem nešto? Kad je tako, neka ide tako, što god bih kazao, uvrijedio bih ih. A opet mislim, što će slijep čovjek tamo kad ne vidi ništa“, priča nam Dušan koji im nije naplatio ulaz, iako se na kraju ispostavilo da je samo dvoje posjetitelja među njima bilo slijepo.

> Skrovito kupalište na Korani poput kulise za dječje pustolovne filmove

A bio mu je, kaže, i jedan čovjek koji je nosio nekakve nacrte. I on je htio besplatno proći pored dotrajale stolice koja nasred prašnjavog puta označava kraj besplatnog koračanja. Da bi posjetitelj zakoračio iza ove reprezentativne oznake, mora platiti 20 kuna. „Od stolice gore morate platiti. Ako to volonterski radite, idite džabe. Ali ako to radiš za pare, i ja ovo radim za pare“, prepričava nam Dušan razgovor s tim inženjerom. I tvrdi da je ovaj odmah pokleknuo. „Pametno kažeš. Daj ti meni ulaznicu pa ću ja to pravdati svom šefu“, zaključio je čovjek s nacrtima i izvadio 20 kuna.

Trošna stolica označava kraj besplatne šetnje (Foto: Saša Vejnović)



Izvadili smo ih i mi, uredno dobili ulaznice, pa se uputili prema izvoru. Dušan nam je dobacio da do izvora ima nekih 500 metara i da ne gledamo puno u krošnje stabala, već da pazimo gdje koračamo. Treba izbjeći nezgodne susrete s poskocima koji u tom kraju nisu rijetkost. Srećom, nismo ih uočili.

Prašnjavi put ubrzo završava, a dalje morate nastaviti gazeći uređenu stazu u bezbroj stepenica. Budite pametni pa se, za razliku od potpisnika ovih redaka, nemojte odlučiti diviti ovim ljepotama po najvećoj vrućini. Ako se baš želite dovesti na sam rub srčanog udara, bolje da se penjete prema kakvoj gradskoj bolnici, a ne u jednoj od ozbiljnijih hrvatskih zabiti.

Pušaču koji je posljednji put trenirao kad su mu u zgradi prošle godine popravljali lift uspon će potrajati prihvatljivih petnaestak minuta. Cijelim putem može se čuti Una kako huči u svom kanjonu, no teško ju je vidjeti usred ljeta od bujne vegetacije. Tek se na jednom ili dva mjesta usput mogu ugledati maleni slapovi Une koja se probija kroz svoj davno izbrazdani kanjon u krškoj ličkoj zemlji.

Na samom kraju uspona – nagrada! Izvor Une!

Ako ste ga zamišljali kao rupu u stijeni iz koje teče voda, zaboravite. Izvor Une zapravo je jezerce nestvarne plavo-zelene boje koje je ukotvljeno u podnožju visokih stijena. Jezerce je samo u promjeru, no kada je dubina u pitanju, priča je drukčija.

Izvor Une nestvarne plavo-zelene boje (Foto: Saša Vejnović)



Iako s površine ta nevjerojatna tirkizna boja samog izvora može podsjetiti na kakve morske pličine, ovo je gotovo rupa bez dna. Na stranicama posvećenima Uni i tom području stoji da su speleoronioci prije 10 godina zaronili nevjerojatnih 205 metara u dubinu.

Vrelo Une savršena je destinacija za sve kojima se um hrani nevjerojatnih ljepotama prirode, ali ga iscrpljuje gužva i žamor horde drugih posjetitelja. U vrijeme našeg obilaska do izvora u ta dva sata nije stigao apsolutno nitko. A da se ne radi o izuzetku, potvrđuje nam i rendžer Dušan. „A što da vam kažem, u prosjeku imamo pet ili šest posjetitelja. A puno je onih što ne žele platiti ulaz pa i kad dođu ovdje, samo produže dalje“, kaže nam Dušan.

Vrelo Une u sezoni posjeti svega pet do šest posjetitelja dnevno (Foto: Saša Vejnović)



U blizini samog izvora tri su spojene sjenice sa stolovima i klupama za one koji žele ovdje duže boraviti. Nama se učinila zanimljivija plaža koju nam je Dušan spomenuo i za koju ulaz ne naplaćuje. Pogađate, ona se ne nalazi ispred one stolice, pa nije u njegovoj nadležnosti. I zaista, mala simpatična plažica na koju bi se moglo smjestiti najviše desetak ljudi nalazi se nedaleko od mjesta na kojem Dušan vrijedno radi po šest mjeseci posljednjih pet godina. U hladu 35 stupnjeva, naizgled idealno da se bacite u hladnu Unu svega nekoliko stotina metara od njezina izvora. No, sve je ostalo samo na pokušaju. U Unu smo zagazili do koljena, nakon čega su nam noge utrnule, pa smo pobjegli iz vode glavom bez obzira. Nije ni čudo, na izvoru je temperatura vode oko osam stupnjeva, a za tih par stotina metara teško da se uspije zagrijati više od dva stupnja.

Za razliku od nas, četverogodišnja djevojčica Ana hrabro je zagazila u hladnu rijeku i ubrzo se u nju uronila do brade. „Joj, baš je hladna“, zavapila je kroz smijeh mala Ana, ali iz vode se nije dala tako lako.

Četverogodišnju Anu hladnoća nije omela u kupanju (Foto: Saša Vejnović)



Anin otac Predrag Grbić odrastao je uz Unu. Sredinom osamdesetih otputio se u Njemačku gdje i danas živi, no svake godine dolazi u svoj rodni kraj. „Ovdje smo se mi kao djeca svakog dana kupali, a malo niže lovili smo ribu. Danas voda više nije toliko velika pa ni ribe više nema“, priča nam Predrag dok moči noge u ledenoj Uni.

Predrag svake godine iz Njemačke dolazi u rodnu Liku (Foto: Saša Vejnović)



Pitamo ga je li Una često ime za djevojčice u tom kraju, a on se pokušava prisjetiti koliko ih on poznaje. Nabrojio ih je četiri. „Nema više tu ni puno djece, pa tako nema ni Una puno. Opustio je ovaj kraj, kao i cijela Lika. Ljudi su otišli, još ih se jedva nešto skupi ljeti kad dođu ovdje provesti godišnji odmor“, kaže Predrag koji se ipak nije okupao.



Do izvora Une nije lako doći. On nije baš uz cestu prema moru, pa se ovdje ni ne skreće slučajno. Ako očekujete razne sadržaje, neki kafić ili restoran u neposrednoj blizini, mogli biste se razočarati. Možete se okrijepiti tek pivom koje Dušan hladi pod jednim slapićem. Ako ne tražite više od prekrasne prirode, doista jedinstvenog izvora moćne rijeke, mira i tišine i zanimljivih ljudi koje biste mogli susresti, Vrelo Une svakako morate posjetiti.