Ako ste mislili da su energetska pića suvremeni izum, prevarili ste se.
Na tržištu postoje već čitavo stoljeće. Energija ovih današnjih potječe uglavnom iz nekog od neuroloških stimulansa, poput kofeina ili šećera. Ona koja su se prodavala na početku stoljeća sadržavala su "pravu" energiju. Radij. Unatoč tome što je radioaktivan, ljude na početku 20. stoljeća nije sprečavalo da piju ovaj element, razrijeđen u vodi, kako bi ih malo "dignuo".
Jedno od popularnijih pića iz tog vremena bio je RadiThor. Prodavao se 1920-ih u bočicama od 0,3 dcl i koštao je jedan dolar (u današnje vrijeme to bi bilo 15-ak dolara, odnosno stotinjak kuna). Ne samo da je proizvođač nije smatrao bitnim što prodaje radioaktivno piće, a u to vrijeme znalo se o štetnosti radijacije, još ga je reklamirao kao ljekovito. Između ostalog, tvrdio je da liječi impotenciju, pa je tako bio prilično popularan među muškarcima.
Jedan od poznatijih kupaca bio je američki industrijalist Eben Byers, koji je tijekom 3 godine svakodnevno pio bocu, dvije RadiThora i postao ovisan o njemu. Ovisnost ga je na kraju i ubila, jer se radij taložio u kostima i izazvao brojne teškoće. Kad je umro, pokopali su ga u olovnom lijesu, kako bi se radijacija blokirala.
Zahvaljujući visokoj cijeni, mogli su ga priuštiti samo bogati, pa RadiThor nije imao tako široku bazu kupaca. Vlada je zatvorila tvornicu koja ga je proizvodila, a s tržišta je nestao 1932.
