Galerija
Zahvaljujući položaju na vrhu litice, utvrda je služila za nadzor doline i trgovačkih putova, uključujući i dio drevnog Puta svile. Njezinu izgradnju diktirala je priroda, a nastala je od lokalnog kamena i drva. Povjesničari naglašavaju kako se vidi jasan utjecaj regionalnih stilova, uključujući tibetansku arhitekturu. Unutrašnjost otkriva pažljivo izrađene drvene stropove, vrata i prozorske okvire, dok je raspored prostorija podređen obrani, ali i svakodnevnom životu nekadašnjih stanovnika.
Uski prolazi, strateški tornjevi, promatračnice i debeli zidovi osmišljeni su za obranu od napada, a kraljevske odaje, sobe za poslugu, stražarnice, kuhinje, skladišta sušenog voća pa čak i zatvor pažljivo su osmišljeni za život u tvrđavi. Nakon dolaska islama nastala je i džamija koja odražava vjersku transformaciju regije.
Altit je preživjela vojne napade, oštre zime, ljetne vrućine, monsunske kiše i brojne potrese. Budući da se smjestila u području uzbudljive seizmičke aktivnosti graditelji su morali biti itekako dovitljivi. Utvrda ima fleksibilne drvene okvire, a kamenje se prilikom izgradnje strateški slagalo kako bi se apsorbiralo podrhtavanja tla. Tako se spriječilo da se utvrda ne sruši poput kule od karata tijekom jačih potresa.
Živi spomenik
Zahvaljujući naporima uloženima u obnovu, utvrda danas nije samo povijesni spomenik, već i primjer uspješnog očuvanja kulturne baštine. Dio prostorija otvoren je za javnost, uključujući bivše stambene dijelove, zatvorske ćelije i krov s kulom. Unutar utvrde nalazi se i mali muzej s predmetima koji prikazuju svakodnevni život i povijest regije.
Posebnu vrijednost imaju i uređeni vrtovi u podnožju utvrde za šetnju i odmor koji povremeno služe za održavanje kulturnih događanja i lokalnih manifestacija. Za razliku od mnogih povijesnih lokaliteta koji djeluju zamrznuto u vremenu, utvrda Altit je povezana s okolnim srednjovjekovnim selom. Posjetitelji mogu šetati uskim kamenim ulicama, upoznati potomke drevnih naroda i doživjeti tradicionalnu gostoljubivost Hunze koja traje stoljećima.
Dobre vijesti s Biokova: Podglogovik ponovno postaje utočište za planinare

