Galerija
Iranska pokrajina Zapadni Azarbajdžan dom je Takht-e Sulejmana, ili Salomonovog prijestolja, jednog od rijetkih očuvanih zoroastrijskih arheoloških lokaliteta u Iranu, starog čak 3000 godina. Njegovu vrijednost prepoznao je i UNESCO, uvrstivši ga na svoj popis svjetske baštine. Bio je to najveći edukacijski, vjerski i obredni centar prije dolaska islama, te se smatra najvažnijim središtem zoroastrijske religije. Pronaći ćete ga na pola puta između gradova Urmije i Hamadana, kod Takaba, oko 400 km zapadno od Teherana.
Izvorno je izgrađen kao citadela za vrijeme vladavine Sasanida, perzijske dinastije, koja je vladala Perzijom od 226. do potpunoga sloma 651. godine. Njegovo izvorno ime je bilo Adur Višnasp i bio je posvećen sasanidskim ratnicima
"Ovo nalazište ima snažno simbolično i duhovno značenje povezano s vatrom i vodom – glavnim razlozima zbog kojih je ovo mjesto bilo nastanjeno još od davnina – te predstavlja iznimno svjedočanstvo o kontinuitetu kulta vezanog uz vatru i vodu kroz razdoblje od otprilike 2500 godina. U skladnoj kompoziciji nadahnutoj prirodnim okruženjem nalaze se ostaci izvanredne kraljevske arhitekture“, piše UNESCO.
Vulkan i jezero
Osim hramova posvećenih vatri i vodi, ovaj kraj je poseban i zbog drevnog vulkana koji se uzdiže oko 100 metara iznad okolnog terena. Na njegovom vrhu nalaze se ostaci svetišta i hramova koji potječu iz prvog tisućljeća prije Krista. Tu je i dragulj u kruni Salomonovog prijestolja, toplo jezero – i neriješeni misterij.
Prema narodnoj predaji nastalo je tako što je Salomon dotaknuo liticu u blizini mjesta gdje je boravila kraljica od Sabe. Iz hladnog kamena potekla je voda i oblikovala jezero. Tada je zapovjedio svojim demonima da duboko ispod zemlje, ispod samog jezera, zapale veliku vatru kako bi voda ostala topla i zaštitila kraljicu od hladnoće. Godinama kasnije, demoni, nesvjesni Salomonove smrti, i dalje održavaju vatru, i zato je voda u jezeru ostala topla. Domaće stanovništvo vjeruje da zastrašujući zvukovi koji dopiru iz okolnih planina pripadaju upravo tim palim anđelima.
Blistavo plavo kratersko jezero srce je svetišta. Zahvaljujući vulkanskoj aktivnosti ispod površine, voda se konstantno održava na 21 °C, a kanali odvode vodu prema okolnim poljima. Oko jezera su razasute ruševine, a najviše pozornosti plijeni zoroastrijski vatreni hram i hram božice vode i plodnosti – Anahiti. Iako je istraživanje jezera iznimno opasno zbog otrova, poput arsena koji sadrži, znanstvenici smatraju da bi se ispod površine mogli skrivati vrijedni predmeti. No potrebna su daljnja ispitivanja da bi se sumnje potvrdile.
Novi kviz općeg znanja: 15 pitanja za mazohiste i sladokusce
