Svaki partijaner znat će odgovor na ovo pitanje, no vrijedi ponoviti gradivo, naročito nakon ovoliko vremena bez društvenih aktivnosti: koji to „grad“ nikne usred ničega, živi dva tjedna, i potom nestane?
Da bismo dobili odgovor, trebamo se zaputiti u daleku Nevadu. U pustinji zvanoj Black Rock Desert, na zapadu SAD-a nedaleko od granice s Kalifornijom, svako ljeto nikne tzv. Black Rock City.
Njegovi korijeni sežu u 1986. godinu kada su dvojica prijatelja u San Franciscu izradili drvenu konstrukciju čovjeka visoku dva metra i zapalili je. Atrakcija je privukla okolne prolaznike i označila početak jednog velikog projekta.
Nekoliko godina kasnije, taj projekt dobio je prigodno ime: Burning Man. Iz San Francisca se preselio u pustinju u Nevadu. Iako će ga većina ljudi opisati kao festival, organizatori vole naglasiti kako je to puno više od festivala. Spektakl je to usmjeren na zajednicu, umjetnost, „radikalnu samoekspresiju“, odgovornost, etiku „ostavi iza sebe samo svoje tragove“ tijekom boravka u prirodi, samodostatnost…
Zvuči prilično boemski, jer tako i je. Gosti festivala sudjelovali su u raznim kreativnim aktivnostima u skladu s temom koja se mijenja svake godine, nije bilo plaćenih nastupa i umjetnika, gotovo nikakvih pravila i granica u fizičkom prostoru.
Divovske instalacije, dekorirani bicikli, telefonske govornice na kojima piše „Razgovaraj s Bogom“, elektronska glazba, neonski ukrasi koji signaliziraju „promet“ u pustinjskoj prašini, tisuće sudionika u nevjerojatnim modnim kombinacijama s naočalama i maskama na licu za zaštitu od prašine… To je prizor koji ćete zateći na festivalu.
Festival je postao toliko popularan da ste ga, možda i ne znajući, već vidjeli: prikazan je u South Parku, Simpsonima, Malcolmu u sredini…
Bastion slobode ili rudnik novaca?
Kao što to obično biva kada dobra ideja postane popularna, festival su uskoro počeli pohađati i oni koji su samo željeli biti viđeni tamo. Time se Burning Man opako približio reputaciji Coachelle: javili su se kritičari koji su negodovali jer razni influenceri preuzimaju teren kako bi se pokazali, a pritom ne sudjeluju u zajedničkim aktivnostima kako je zamišljeno. No, teško je unaprijed znati tko će doći i naslikavati se, a tko sudjelovati.
Ono što stoji jest činjenica da poziv na festival uključuje svakoga i potiče darivanje („Bilo tko može biti dio. Pozdravljamo svakoga i nema preduvjeta za sudjelovanje. Umjesto gotovine, potičemo razmjenu poklona.“) – a karta košta najmanje 425 dolara, dok one u pretprodaji koštaju 1 400 dolara. Neki dolaze na festival avionom i unajmljuju luksuzne kampove, pa bace i po 20 000 dolara u pustinjsku prašinu.
Kako vi možete ugrabiti kartu za Burning Man festival? Eh, kad bismo vam barem mogli pomoći. Naime, festival se svake godine rasproda brže nego prethodne, u rekordnom vremenu. Posljednji put kada se održao prije „novog normalnog“, karte su rasprodane u 35 minuta.
A i broj karata tj. sudionika je porastao munjevito: od samo 250 sudionika 1991. godine, preko 8 000 ljudi koji su došli na ovaj event 1996. godine (tada su slavili taj uspjeh), do 2019. kada je prisustvovalo čak 79 000 ljudi (više nego ih živi u gradu poput Zadra).
U godinama koje dolaze, kultni festival će vjerojatno brzo opet stati na noge, a možda se pojave i neke mlađe snage, željne obnoviti onaj stari autentični duh – i cijene 😉
