Koga god pitamo za Dubai, najvjerojatnije će prvo pomisliti na Burj Khalifu, skupe aute, bogate Arape, policiju u Lamborghiniju, luksuzne dućane u Dubai Mall-u, fontane i vodeni show…
Šaljivi videi na društvenim mrežama prikazuju čak i prosjake u Dubaiju s POS aparatima za različite kartice, no nemaju svi nalazište nafte i geparda dvorištu. Postoji i onaj stari, autentičniji dio Dubaija gdje se još živi „normalnijim“ životom.
Jedan od njih je stari kvart Al Bastakiya, poznat i kao Al Fahidi. Njega još uvijek krasi originalna arhitektura – prevladavaju pješčani tonovi a prozori i fasade podsjećaju na vremena kada nije bilo ni klima uređaja. Bilo je to mjesto susreta trgovaca tekstilom i biserjem, a danas čuva neke od najpoznatijih kulturnih i edukacijskih ustanova Dubaija.
Ovdje se nenametljivo smjestila Galerija XVA u kojoj možete otkriti ljepote domaće, ali i svjetske umjetnosti, te Muzej Dubaija koji je lako prepoznati po velikoj drvenoj replici morske brodice pred ulazom.
Svratite i do Muzeja kave koji okuplja zrnca kave cijeloga svijeta. Najpopularnija je naravno, arapska kava, a slijede ju etiopska i japanska. Ovdje možete popiti kavu na stari način, sjedeći na podu i orijentalnim jastučićima, te vidjeti kako se nekad pravila kava starim alatima.
Oni koji preferiraju čaj oduševit će se Arapskom kućom čaja u kojoj mogu isprobati i odlične arapske specijalitete kao što su fattoush, humus, shawarma…
Ulice su uske, prizemlja zgrada načičkana šarenim dućanima opremom, kućnim potrepštinama i servisima mobitela, na fasadama vise kojekakvi kablovi, promet je (standardno) kaotičan a parkinzi puni kamiona s dostavom robe. Kao što se od nebodera u centru grada ne vidi stari dio, tako se ni odavde ne vidi slavna „buržujska“ panorama grada.
Za onoga tko ode u arapsku zemlju bez da posjeti lokalni bazar – pitamo se kako je to uspio. Stari Dubai ima svoj bazar začina, tekstila i zlata, koji bi trebalo posjetiti čak i ako ne planirate šoping - makar zbog mirisa i atmosfere koji vraćaju u doba kad je Dubai bio samo točka na karti.
Osim bazara, kolijevka života bio je i lokalni potok koji se nastavlja u Perzijski zaljev. Domaće stanovnike snabdijevao je ribom i služio kao mjesto razmjene robe. I danas je moguće iznajmiti tradicionalni brodić za vožnju potokom, za cijenu koja je prava sitnica čak i po našim kriterijima.
Premda je danas Dubai simbol raskoši, stari dio jednako pripada njegovoj prošlosti, a možda je čak i bolji svjedok istoj. Na kraju krajeva, grad se rapidno razvijao tek posljednjih desetljeća, a dugo prije toga ovdje nije bilo ni adresa, ni poštanskih brojeva. Da smo putovali onda, naša karta svodila bi se na „skreneš iza palme, pa kod bijele džamije desno i odmah iza kuće Abu Khalida“…