Normani nisu bili samo „neki narod“ koji je pokorio Englesku. Ne, bili su to dinamični i strastveni ljudi koji su zauvijek promijenili englesku povijest i nakon njih, više ništa nije ostalo isto, a cijelu priču znaju na portalu collector.com
Godine 1066. grupa osvajača prešla je La Manche i porazila Engleze u bitci kod Hastingsa gdje je njihov vođa William Osvajač, porazio i ubio anglosaksonskog kralja Harolda. Ti su ljudi bili Normani, a njihovi kulturni korijeni definirali su ih kao Vikinge, ali i kao Francuze.
Normansko osvajanje nije bilo samo vojni pothvat. Nakon što su Normani osvojili Englesku, stavili su svoj pečat na svoje novo kraljevstvo i zauvijek drastično promijenili englesko društvo, utkavši svoj jezik i strast prema umjetnosti i kulturi u samu strukturu Engleske.
Pobjeda kod Hastingsa nije značila trenutni prijenos vlasti. Anglosaksonski gospodari još su se borili do 1071., a tijekom tog vremena William Osvajač imao je pune ruke posla. Morao je odbiti dva pokušaja invazije Haroldovih sinova iz Irske i ugušiti tri pobune u Yorku.
Dok su mnogi Anglosaksonci pobjegli u Norvešku, za većinu njih život se zapravo nije puno promijenio. Nije bilo tisuća normanskih seljaka koji su prelazili kanal kako bi se ponovno naselili, pa za Anglosaksonce koji su obrađivali zemlju (što je bila većina njih) nije bilo potrebe za selidbom, a niti je u to doba postojao neki poseban osjećaj nacionalnog identiteta koji je trebalo zaštititi. Što se prosječnog Anglosaksonca tiče, normansko osvajanje oko nije bilo ništa drugo nego smjena na vrhu vlasti.
Ipak, ono što je izazvalo određenu razinu nezadovoljstva je nekoliko novih zakona. Kazna za ubojstvo Normana značila je i spaljivanje najbližeg sela do temelja, što je izazvalo određeno neprijateljstvo između Anglosaksonaca i njihovih normanskih gospodara.
S druge strane, Normani su bili pravi "dar" za porobljene ljude u anglosaksonskoj Engleskoj. Prije normanskog osvajanja, 10 – 20 posto stanovništva bilo je porobljeno, a Normani su ukinuli tu praksu.
Prva stvar koju su Normani učinili nakon što su osvojili Englesku bila je prilagodba upravljanja državom. Novi, moderniji sustav trebao je zamijeniti relativno decentralizirani i nekontrolirani sustav koji je bio na snazi prije. Ipak, određeni aspekti anglosaksonskog upravljanja su zadržani, poput sustava šerifa je kako bi se zadržala kontrola nad grofovijama na koje je Engleska podijeljena.
Crkva je također doživjela golemu promjenu, te su sjedišta biskupija premještena u urbanija mjesta, što je novom kralju dalo veću administrativnu i vojnu kontrolu nad Crkvom. Biskupi su imali koristi od ovog poteza jer su na kraju postali mnogo bliži urbanom stanovništvu. Jedan veliki faktor koji je olakšao upravljanje nakon normanskog osvajanja bilo je naređivanje popisa stanovništva, poznatog kao Knjiga Sudnjeg dana.
Od 1086. do 1087. kralj William je naredio da se provede popis stanovništva u cijelom kraljevstvu. Rezultati su prikupljeni u gore spomenutu knjigu koja predstavlja najopsežniji pregled bilo kojeg srednjovjekovnog kraljevstva kroz povijest. Danas je Knjiga Sudnjeg dana neprocjenjiva referenca za povjesničare jer jasno označava promjenu vlasništva nad zemljom u Engleskoj i pruža demografske statistike, pa tako znamo da je 90 posto stanovništva bilo ruralno, a 75 posto stanovništva bili su kmetovi.
Kad je o arhitekturi riječ, Normani su bili strastveni graditelji, a u desetljećima nakon dolaska kralja Williama na prijestolje, stotine dvoraca izgrađeno je diljem cijele Engleske. Normani na te građevine nisu gledali samo kao na obrambene strukture, kao što su gledali Anglosaksonci, već kao na operativne baze preko kojih se mogu kontrolirati cijele regije. U njima je često bila smještena konjica, koja se mogla brzo rasporediti gdje god je bilo potrebno. Osim izgradnje dvoraca, došlo je i do velikog porasta izgradnje crkava, jer su Normani nastojali „sklopiti mir s Bogom“ i približiti religiju masama.
Ipak, Jedna od najvećih promjena koja se dogodila bila je promjena u jeziku. Anglosaksonski jezik, često nazivan staroengleskim, bio je germanski jezik, dok su Normani govorili dijalektom francuskog, koji je romanski jezik. Iako su Normani potjecali iz Danske i Norveške, usvojili su i integrirali francusku kulturu nakon što su se naselili u Normandiji. Dok je novo plemstvo govorilo francuski, njihovi su podanici govorili engleski.
To se danas odražava u engleskoj kulturi jer se francuski smatra jezikom kulture. Francuski izrazi „razbacani“ su po engleskom govoru kako bi se govornik doimao obrazovanijim, sjetimo se Del Boya ;) Najveći lingvistički značaj, međutim, bilo je dodavanje tisuća francuskih riječi u engleski leksikon. Iako je to teško odrediti, procjenjuje se da između 40 i 50 posto engleskih riječi koje se danas koriste imaju svoje korijene u francuskom.
Impresivno djelo drevnog inženjerstva i arhitekture: Što je Circus Maximus i čemu je služio?
