Drevni grad u Umbriji stoljećima je osvajao posjetitelje svojim uzvišenim okruženjem, srednjovjekovnim lukovima, katedralom koja oduzima dah i mrežom etruščanskih špilja.
Mnogi talijanski gradovi na brdima ispod sebe imaju špilje i podrume, ali malo njih se može mjeriti s nevjerojatnim špiljama i tunelima koje se nalazi ispod Orvieta. Stari grad (za razliku od novog, Orvieto Scalo, koji se prostire dolinom ispod) izgrađen je na izoliranom izdanku sedrene stijene, sa srednjovjekovnim palačama, 50 metara visokim tornjem sa satom Torre del Moro i prekrasnom katedralom koja dominira, postavljena iznad neke fantastične, lebdeće zemlje.
Legenda kaže kako su ga čak poštedjeli i u Drugom svjetskom ratu, kada su se njemački i saveznički zapovjednici složili organizirati bitku za Orvieto udaljenu 30 kilometara. Zahvaljujući tome, grad je ostao netaknut, te veći dio grada izgleda kao što je izgledao stoljećima prije – uske uličice okružene debelim kamenim zidovima, razne palače, srednjovjekovni lukovi koji skrivaju restorane i trgovine…
Iako prožet poviješću, Orvieto definitivno nije zapeo u prošlosti. Duga glavna ulica, corso Cavour, prošarana je trgovinama poznatih talijanskih robnih marki. Sve je puno i kafića, barova te tratorija koje se rasprostiru po ulicama, s konobarima koji nose uredne hrpe strangozzija (vrsta lokalne tjestenine) i pizza iz kuhinje do stolova na otvorenom, postavljenih gdje god to uske ulice dopuštaju.
Svaki posjet Orvietu treba započeti razgledom čudesne katedrale, koja je građena 300 godina i ima jedno od najljepših pročelja u cijeloj Italiji. Iznutra, golemi prostor ugodno je oslobođen barokne kićenosti koja karakterizira mnoge talijanske crkve; za vrućeg dana to je prekrasni prozračni prostor za sjedenje i razmišljanje o tome kako je tako spektakularna i zamršena zgrada uopće nastala.
Jednako vrijedan posjeta, iako znatno manje prostran, je Pozzo di San Patrizio, 50 metara dubok bunar, okružen s dva spiralna stubišta koja se nikad ne spajaju. Izgrađen 1527. godine kako bi osigurao da voda još uvijek bude dostupna u slučaju opsade, još je jedan primjer nevjerojatne konstrukcije i dizajna koji krasi grad.
Naravno, kao i u gotovo svakom talijanskom gradu, mjestu ili selu, i ovdje je izražena kultura uživanja u hrani s naglaskom na tartufe i divlju svinju, koji se često koriste za izradu ragua. Danju je središte grada Montanucci, veliki, užurbani kafić, u kojem su staklene vitrine prepune keksa, peciva i kolača koje možete spojiti s finom kavom.
Isplati se posjetiti i Bottega Vera, vinski bar „džepne“ veličine u kojem uz svaku čašu dolazi niz slanih zalogaja i onoliko informacija o grožđu, vinogradu i proizvođaču koliko god želite. Za toplijih večeri tu je Pasqualetti, koji nudi sjajne sladolede.
U svakom slučaju, ovaj grad, udaljen tek 90 minuta vlakom od Rima, sigurno vas neće ostaviti razočaranima.
Portofino ne igra fino: "Kazna od 270 eura za sve koji se budu zadržavali na rivi od 10:30 do 18 sati"
