Galerija
Marin Zovko je neustrašiv pustolov i avanturist – neprestano znatiželjan, gladan novih iskustava i nepokolebljiv u svojim odlukama.
Ovaj 42-godišnji informatički tehničar iz Zagreba iza sebe ima nevjerojatna postignuća: propješačio je cijelu Hrvatsku, kajakom je prešao od Prevlake do Savudrije, ali i biciklom napravio đir dug 2933 kilometara uz granicu Lijepe Naše.
Nije oduvijek bio tip za prirodu i društvo. Ona se rodila "tek" prije 10 godina na putovanju po Keniji.
"Tamo sam imao priliku neko vrijeme provesti u plemenu Maasai i vidjeti što znači život u skladu s prirodom. To iskustvo me potpuno promijenilo, dogodio se neki klik u glavi, neko prosvjetljenje," započinje priču Marin Zovko.
Nakon povratka iz Kenije po prvi put je otišao planinariti. Uputio se na Velebit iako o planinarenju i stazama nije imao poima. Upoznao je super ekipu iz planinarskog društva Panj i s njima krenuo u planine na izlete.
Ovaj zaljubljenik u usporena putovanja i predavač ne ovogodišnjem istoimenom Festivalu u Barboju 2015. godini prehodao je Camino de Santiago, a 2020. i cijelu Hrvatsku.
Upustio se u krajobraznu dugoprugašku stazu za hodanje Croatian Long Distance Trail koja u neprekinutom nizu povezuje najistočniju (Ilok), najsjeverniju (Sveti Martin na Muri), najzapadniju (Savudrija) i najjužniju (Prevlaka) točku Republike Hrvatske.
Avantura je trajala 100 dana, a kad je došao na rt Oštro htio je nastaviti. Iz udobnosti svojeg doma isplanirao je novi izazov.
Od Prevlake do Savudrije
"Razmišljao sam kako nastaviti dalje i Google je rekao da su hrvatski otoci ostaci planinskog lanca – oni su potopljeni obalni dijelovi kopna. Neki otoci su zapravo vrhovi negdašnjih planina. Moja je želja bila popeti se na vrhove tih "planina" Jadranskog mora.
Nisam se htio brodom voziti s otoka na otok i penjati na vrhove – to mi nije bilo zanimljivo. Želio sam proći sve to na vlastiti pogon i tako sam se odlučio za kajak," kaže nam avanturist iz Zagreba.
S obzirom da je Croatian Long Distance Trail završio na jugu Hrvatske – Marin Zovko s njega je odlučio krenuti kajakom prema Savudriji.
"Nekih posebnih fizičkih priprema nije bilo, samo sam dosta dugo planirao rutu kojom ću proći. Istraživao sam putem Googla satelitske snimke naših otoka i obale izračunavao otprilike dnevne rute od kud do kud, dan za dan.. i tako sam otprilike procijenio da bi za 50-ak dana mogao doći s juga na sjever," kaže nam.
"Iako ovo nije moja disciplina, ja sam jako zadovoljan kako sam se snašao sa svim izazovima na ovoj avanturi. Kajak s pogonom na pedale i svu potrebnu opremu sam kupio dva tjedna prije polaska."
U trenutku kad je započeo ovu avanturu 22. lipnja 2021. godine na rtu Oštro nikad prije nije sjeo u kajak, a pogotovo ne na ovakav s pedalama.
"Svi su mi govorili da to nije za mene, da nemam iskustva na moru, da sam lud...""
Kajakaš bez iskustva
"Kada sam krenuo na put, vrućine su bile strašne. Par puta sam pozelenio od višesatnog ljuljanja na moru, par put me kiša ulovila. U niti jednom trenutku nisam pomišljao da bi odustao ili prekinuo avanturu iako nije bilo jednostavno kako sam si ja to zamislio.
Sve što mi se događalo na moru sve mi je bilo novo sa svim sam se prvi puta susretao, ali nije bilo mjesta panici. Išao sam dan za dan lagano i uživao u svemu što mi se događa," kaže Marin Zovko.
Plan je bio da u 50-ak dana prijeđe zamišljenu rutu od juga prema sjeveru i putem se popne na vrhove 20-ak otoka koji imaju nadmorsku visinu veću od 200 metara.
S Prevlake je krenuo 22. lipnja 2021., a u Savudriju stigao 22. rujna iste godine. Kajakom je prešao 894 kilometara, svladao je visinske razlike od gotovo 8000 metara, a pustolovina je trajala 94 dana – uključujući i 35 dana pauze.
Kad nije veslao i pedalirao, planinario je po otocima. Nekoliko je puta bio prisiljen usidriti se zbog lošeg vremena.
"Na Krku sam ostao pet dana jer sam morao zaliječiti stopalo. U Lunu na Pagu sam stao na staklo i razrezao taban," prisjeća se.
Što spakirati za put?
Sa sobom je ponio hrpu stvari. Spakirao je pet majci kratkih rukava, jednu pamučnu majicu dugih rukava, majicu s UV zaštitom, flis, jaknu, 4 para čarapa, 6 bokserica, kratke hlače, tajce, duge hlače, tenisice, japanke, kapu, šešir, rukavice, buff i ručnik.
U torbi se našlo mjesta i za prvu pomoć, i higijenske potrepštine poput wc papira i vlažnih maramica. Uzeo je i plinsko kuhalo, posuđe za kuhanje, pribor za jelo i nešto hrane za prvu ruku poput zobene kaše, suhog voća, juha iz vrećica, pancete i slično. Ponio je sa sobom i 10 litara vode.
Uzeo je i dva mobitela gopro kameru, 360 kameru, dron, punjače, GPS tracker, baterije, šator, vreću za spavanje, manji ruksak za planiranje i kabanicu.
"Ovu avanturu ću pamtiti po tome što sam ostao bez skoro svih gadgeta. Već prvi dan mi je pao mobitel u more, šesti dan sam utopio 360 kameru, par dana poslije sam ostao i bez drona," kaže Marin Zovko koji je beskrajno zahvalan svojoj djevojci Marini koja ima veliko razmijevanje za sve njegove pustolovine.
Spavanje – prvi red do mora
Hranio se uglavnom namirnicama koje je čuvao u kajaku i koje je sam pripremao na plinskom kuhalu, a nekad bi nešto pojeo i u restoranu kada bi mu se ukazala prilika.
Spavao je, pak, u vreći – prvi red do mora.
"Nevjerojatno dobar osjećaj spavati doslovno prvi red do mora i buditi se uz izlazak sunca i nestvarne prizore koje samo priroda može priuštiti. Većina plaža na kojima sam spavao imaju pristup samo putem mora tako da sam u većini slučajeva znao imati plažu samo za sebe," priznaje zagrebački avanturist.
Teško mu je izdvojiti jednu posebnost ovog monumentalnog putovanja kajakom.
"Svaki otok priča je za sebe i ima ono nešto. Svakako bih volio da sam mogao više vremena posvetiti svakom otoku i malog ga više istražiti, ali u tom slučaju avantura bi trajala godinama. "
U posljednjih 10 godina ne samo da je više vremena počeo boraviti u prirodi, već je i više počeo paziti na istu. S članovima planinarskog društva Panj sudjeluje u različitim volonterskim akcijama.
"Već dva puta smo čistili otok Mljet od smeća koje dođe morem iz Albanije, pošumljavali smo i dio zadarskog zaleđa i Medvednicu. Posebno sam ponosan na planinarsko sklonište Ždrilo koje smo izgradili 2015. godine u višetjednoj volonterskoj akciji na južnom Velebitu iz nule u suradnji sa Hrvatskim planinarskim savezom," zaključuje priču Marin Zovko.
Sama na "svojoj" planini: Tatjana Šavorić i tisuću sto kilometara Via Adriatice - zimi
