Galerija
Plešivica je već godinama jedna od omiljenih vikend-destinacija za bijeg iz grada. Svježi zrak i lijep, ne prevrući srpanjski dan s ugodnim vjetrom obećavali su, a obećavao je i restoran Karlo, koji je u bespućima Googlea jako dobro ocijenjen. Rezervirali smo koji dan ranije svoje mjesto na terasi te došli u dogovorenom terminu ručka s idejom da, naravno, uživamo u plešivičkim vinima i jedemo finu hranu. Na kraju balade, u tome smo uspjeli tek djelomično.
Pogled zvan savršenstvo
Čim stignete, jasno vam je zašto je ovo mjesto popularno. Lokacija je top. Pogled s terase na plešivičke vinograde i brežuljke pruža savršenu kulisu za opuštanje i druženje, pogled je to od milijun dolara. Na početku je sve izgledalo idilično, a uskoro se pojavila i konobarica noseći menije ispisane rukom. Ono, sve je opušteno, a detalj s takvim menijem čak je na prvu i fora, mada bi stvari mogle biti napisane i čitkije.
Usluga koja testira strpljenje
Iako restoran nije bio popunjen do posljednjeg mjesta, usluga je od samog početka bila iznimno spora i neorganizirana. Za početak smo čekali i na već spomenute menije, a kad smo ih dočekali, dva puta smo usputno rekli da se valjda na Plešivici nešto može i popiti – jer naše želje za vinom konobarica nije najbolje čula. Za početak smo naručili po čašu Tomčeva rose pjenušca. Umjesto čaše konobarica je donijela bocu te je ostavila. No, kako nam se pjenušac svidio, odlučili smo ga "riješiti" do kraja. Za predjelo smo, tek toliko da probamo, uzeli platu domaćih proizvoda – malo buđole, sira, namaza. Ovo je bilo sasvim korektno i porcijom potpuno fer s obzirom na to da smo uzeli jednu porciju, tek toliko da probamo.
Za predjela smo uzeli juhe (hladna juha od rajčice i "standardna" od buče), koje su bile OK, ali ništa više od toga. S obzirom na brzinu usluge, odmah smo naručili i glavno jelo, tj. četiri različita jela: juneće obraze, teleće pečenje, patku s mlincima i biftek. Naglasili smo jasno da molimo da se sve servira na jednom pladnju, držeći se one sharing is caring, jer želimo probati što više toga. Konobarica je narudžbu zapisala te brzo krenula dalje, ni ne pitajući kako želimo pečen biftek. Zaustavili smo je i rekli medium rare, na što je kimnula glavom u stilu "da, jasno".
U međuvremenu smo naručili i drugu bocu vina, Režekov zeleni silvanac. Naravno, prošlo je neko vrijeme i za to, ali ajde, vino je stvarno bilo fino i išlo uz mesna jela.
Pogrešna narudžba i kulinarske pogreške
Nakon određenog čekanja dolazi druga konobarica te donosi našu hranu. Hrana je servirana svakom pojedinačno na tanjur, a na opasku i pitanje zašto nije stavljeno zajedno, nema odgovora, već će pitati kolegicu. Dolazi i kolegica (prva konobarica) i predlaže da mogu staviti hranu zajedno, ali trebaju ponovno sve uzeti i presložiti. Zbunjena su i jedna i druga, raspravljaju pred nama, pa mi siječemo taj gordijski čvor i kažemo kako ćemo se snaći, jer želimo početi jesti.
U međuvremenu shvaćamo da je umjesto telećeg pečenja donesen ramstek. Na tu primjedbu druga konobarica "ide provjeriti u kuhinju što se dogodilo", ali iz kuhinje se praktički više ne vraća. S obzirom na to da nemamo strpljenja čekati novo jelo, odnosno da jedna osoba stoji i gleda dok druge jedu, prihvaćamo ramstek kao višu silu. Konobarica, sasvim logično, više nikad ne dolazi za stol objasniti gdje je pošlo po zlu.
Probavamo od svega pomalo – juneći obrazi su fini i mekani, ramstek ništa posebno, prilično je prepečen, patka je mekana i ukusna, topi se, ali nažalost, biftek je "uništen" i u potpunosti prepečen. Daleko je ovo od medium rare, školski primjer kako uništiti fini komad mesa, koji vrednuju oko 35 eura, šteta.
Uskoro tražimo račun, ceh iznosi nešto manje od 230 eura. Kasnijim pogledom na račun vidim da su glavna jela za euro skuplja nego što je navedeno na "simpatično rukom ispisanom" meniju. Tako da je to još jedna stvar koja je pokvarila dojam.
Nije vrijedno posjeta
Iako restoran Karlo ima impresivan adut u pogledu i lokaciji, on ovaj put nije dovoljan jer su izostale dvije važne stvari – dobra hrana i pažljiva usluga, što se očito promijenilo od davnog posjeta Punkuferove redakcije restoranu Karlo, kada su dojmovi bili i više nego pozitivni.
Pogled i fina kapljica ne mogu nadoknaditi navedeno, tako da osobno restoran Karlo ne bih preporučio. Puno bolja opcija na samoj Plešivici je Ivančić, koji sam imao priliku posjetiti prije nekoliko mjeseci, te dobio finiji ručak uz profesionalnu uslugu. A kako sam ovaj kraj obiluje dobrim mjestima, ne sumnjam da se može pronaći još više njih.
Ovih 7 jela ne morate kuhati, savršena su za toplinski val – imamo dobar plan za ovaj tjedan
