Fotografije Borisa Trogrančića uvijek su poziv na pakiranje kufera i put u susjedstvo, a ovaj put nas svojim kadrovima vodi u čuveni manastir Tvrdoš nadomak Trebinja.
"Za Tvrdoš sam čuo, naravno, po čuvenom vinu koje se ovdje pravi stoljećima“, kaže Boris Trogrančić i dodaje kako je prilikom posjeta zatekao rijetke strane turiste, koje je kao i njega znatiželja privukla da istraže taj povijesni dragulj. U sklopu manastira nalaze se suvenirnica i vinarija, kao i podrumi, gdje se mogu kupiti vrhunska vina, ali i odlično maslinovo ulje, kao i brojni ručno rađeni suveniri.
"Ovaj manastir, prvobitno poznat kao Trebinjski manastir ili Manastir Tvrdoš, kroz svoju šesnaest-stoljetnu povijest doživio je brojne promjene. Prema narodnoj predaji sagradili su ga u četvrtom stoljeću bizantski car Konstantin i njegova majka carica Jelena. Arheološkim iskapanjima otkrivena je izvorna crkva i dvije bizantske grobnice, od kojih je jedna sačuvana. Manastir je srušen tijekom avarske invazije u šestom stoljeću, ali ga je kasnije obnovio srpski kralj Milutin u 12. stoljeću. Temeljito je obnovljen 1509. godine.
Manastir Tvrdoš je dva stoljeća bio sjedište humsko-hercegovačke mitropolije. Međutim, u potresu koji je 1667. pogodio Dubrovnik i Ston pretrpio je značajna oštećenja. Sveti Vasilije, mitropolit hercegovački, vodio je obnovu manastira. Krajem 17. stoljeća, za vrijeme osmansko-mletačkog sukoba, bogata riznica manastira Tvrdoš prenesena je u Herceg Novi, što je omogućilo tvrdoškim monasima da je prebace u manastir Savina. Nakon tursko-mletačkog rata 1694. godine, Mlečani su strateški digli samostan u zrak kako bi spriječili Turke da tamo uspostave prisutnost. Svoje progonstvo samostan je nastavio u samostanu Duža.
Nakon što su ga Mlečani srušili, samostan je ostao u ruševinama gotovo tri stoljeća sve dok Nikola Runjevac, imućni Amerikanac iz Trebinja, nije donirao novac za njegovu obnovu 1928. godine. Od 1955. godine Tvrdoš je doživio značajnu obnovu. Manastir danas nosi arhitektonski oblik iz vremena kralja Milutina, s eliptičnom kupolom koja podsjeća na manastir Gradac. U listopadu 1992. godine iz manastira Duži u Tvrdoš je prenijeta sveta ruka nepoznatog svetitelja, vjerojatno kraljice Jelene Anžujske, i dio posmrtnih ostataka Joasafa Meteora, posljednjeg sina Nemanjića“, kaže Boris i dodaje:
"Ipak, Tvrdoš je najpoznatiji po čuvenom vinu koje se u vinariji manastira proizvodi stoljećima. Manastir Tvrdoš prije petnaestak godina preuzeo je brigu o vinogradima u Trebinjskom polju od 70 hektara, a u Popovom polju zasađeno je 60 hektara mladih vinograda. Danas ima dva podruma: stari kameni podrum za stoljetne hrastove bačve i novi podrum sa suvremenom tehnologijom.
Tradicija samostanskog vinogradarstva ogleda se u podrumu iz 15. stoljeća. Ondje se proizvode vina od autohtonih i međunarodnih sorti: žilavke, vranca, chardonnaya i cabernet sauvignona, spojem starih i modernih tehnologija. Trud vinarije prepoznat je na prestižnom New York Wine and Food Festivalu, gdje su vrhunska vina osvojila najviša priznanja. Vino Žilavka osvojilo je dvostruku zlatnu medalju u bijelim vinima od autohtonih sorti, dok je Izba, blend mješavine merlota iz dvije različite godine, osvojila zlatnu medalju u crvenim vinima naspram više od 200 renomiranih vina“.
Borisa Trogrančića možete pratiti na YouTubeu, Facebooku ili Instagramu.
Bobijaško oko: Prirodni fenomen do kojeg nije lako doći, ali svaki metar se isplati
