Obzirom na položaj u srcu Toskane bilo bi za očekivati da je Livorno popularna meta turista, no ako mislite da je tako, prevarili biste se. Broj posjetitelja u Livornu jednak je tek desetini onih koji odlaze u Firencu. A oni koji se tamo i nađu najčešće su tek u prolazu, čekaju trajekt za Korziku ili Sardiniju ili traže nešto za pojesti na proputovanju Toskanom.

„Ružno pače Italije“ nadimak duguje lošim stranama industrijskog razvoja, rafinerijama nafte, kao i tome što su okolni gradovi ljepši. Nije mu pomogao ni Camp Darby, američka vojna baza koja je pronašla svoje mjesto upravo u Livornu. Zbog loše reputacije mnogi turisti koji samo protutnje ulicama ne primijete da se radi o gradu kulture s lijepom obalom u kojem su Medici, kada su osnovali grad početkom 16. stoljeća, omogućili pridošlicama slobodu djelovanja i kreativne umjetničke poslove.

Narednih stoljeća Livorno je postao popularno ljetno odredište talijanskog visokog društva. Sve do Drugoga svjetskog rata grad je bio dom nekih od prvih talijanskih ljetovališta, koje je redovito posjećivalo talijansko visoko društvo te je imao brojne turističke sadržaje uključujući hotele, toplice i zabavni park s ranom verzijom kina. Zlatno doba završilo je zračnim napadima u Drugom svjetskom ratu, kada je Livorno bio jedan od najjače bombardiranih talijanskih gradova. Izgledu grada nije pomogla ni racionalistička arhitektura zbog koje je neuglednim zgradama dodatno narušen povijesno izgled.

Osim što se razlikuje izgledom od gradova poput Lucce, Pise, Siene ili Firence, Livorno ima i drukčiju političku povijest. Mario Cardinali, osnivač i glavni urednik lokalnog satiričnog časopisa Vernacoliere napominje kako je Livorno stvorila i umjetno naselila Firenca služeći se izrazito liberalnim zakonima nazvanima Livornine, koji su dopuštali stranim trgovcima, ali i prognanicima te zločincima, izuzev ubojica, da se nastane u gradu kako bi se potaknuo njegov rast.

"Livorno je vrlo netoskanski u nedostatku poštovanja prema političkom autoritetu i crkvi, što izražava kroz humor", rekao je Cardinali navodeći kao jedan od razloga mješavinu kultura, koja je uključivala sefardske Židove, Grke, Armence i Nizozemce. Različitosti naroda koji su utjecali na prosperitet grada doprinijele su i svjetonazoru koji je Livorno djelomično zadržao do danas. Njegov narod nije uspio razviti tipično srednjovjekovno poštovanje prema autoritetu koje drugi Toskanci jesu - i koji to izražavaju kroz humor čiji je glasnik upravo Vernacoliere, poznat diljem zemlje po političkim alegorijama i stripovima koji kritiziraju Crkvu, golotinji i vulgarnostima.

„Jedno od nasljedstva multikulturalne povijesti grada, koje drugi toskanski gradovi nemaju je i duboka toleranciju prema različitim religijama i kulturama“, napomenuo je Mario Cardinali, a njegovu tvrdnju najbolje je da provjerite sami i kada idući put odlučite posjetiti Toskanu pružite priliku i talijanskom ružnom pačetu

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju