Ljetna sparina, zelenilo i tmurni oblaci odveli su nas mislima u daleke tropske krajeve. Možda nema idealnijeg trenutka da se posvetimo knjizi i otputujemo u neka druga vremena. Stoga danas putujemo Kubom tragovima Ernesta Hemingwaya, a dobra je vijest da ako se odlučite posjetiti ovaj revolucionarni otok, možete pronaći sve spomenute lokacije. Uspomena na slavnog pisca živi.
U šetnji Havanom naići ćete na brojne knjižare, knjige, barove i koktele koji čuvaju uspomenu na slavnog američkog pisca Ernesta Hemingwaya. Osim toga su u ponudi turistički razgledi mjesta na kojima je živio, radio i pio.
Prije nego što se konačno odlučio ''kućiti'' na Kubi, Hemingway je svraćao u Havanu 1930-ih godina i tamo boravio u hotelu Ambos Mundos. Danas je njegova soba preuređena u mali muzej, a u lobiju možete vidjeti njegove uramljene fotografije.
Nije tajna da je volio piti ''kako bi učinio druge ljude zanimljivima'', a to je najčešće radio u barovima El Floridita i La Bodeguita. ''Svoj mojito (pijem) u La Bodeguiti, svoj daiquiri u El Floriditi'', natpis je koji stoji na zidu. Reći će vam kako ga je napisao sam Ernest, no mnogi tvrde da je riječ o marketinškom triku.
Ipak, točno je da je najviše volio upravo ta dva bara, u koja su zalazili i drugi poznati umjetnici: Pablo Neruda, Nat King Cole, Gabriel Garcia Marquez…
Godine 1940. Hemingway je kupio raskošnu kuću na Kubi. Iako je i dalje putovao svijetom zbog prirode svog novinarskog posla, uvijek se na odmor vraćao svojoj tropskoj oazi koju je dijelio sa svojim brojnim mačkama.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata čak je patrolirao kubanskom obalom u potrazi za brodovima nacističke Njemačke na Karipskom moru.
Otok ga je preporodio – uživao je u ribičiji i lovu, izlascima u Havanu. U svom novom domu pronašao je mir koji mu je bio potreban za pisanje. Ima smisla da je upravo ovdje pisao jedno od svojih najpoznatijih djela - Starac i more, za koje je dobio Pulitzerovu nagradu 1953. i Nobela za književnost 1954. godine.
U dvorištu se nalazi njegov voljeni brod Pilar, kojim je odlazio u obližnji ribarski gradić Cojimar. Isto mjesto poslužilo je kao inspiracija za selo u knjizi Starac i more, a u njemu se nalazi La Terazza, restoran i bar u koji je navraćao na kraju dana. Danas se u njemu nalaze fotografije slavnog Nobelovca i spomen-pločica na stolu, a u blizini mu je sagrađena i bista.
Kada je osvojio Nobelovu nagradu, poklonio je zlatnu medalju narodu Kube. Danas je ona izložena u katoličkoj crkvi u gradiću El Cobre.
Nakon kubanske revolucije i prekida odnosa s SAD-om morao je izabrati svoju domovinu. Vratio se u SAD, gdje je 1961. godine počinio samoubojstvo, a njegova kubanska kuća kasnije je pretvorena u muzej. Iako se s novim predsjednikom Fidelom Castrom jednom prilikom 1960. susreo, njegovi stavovi o revoluciji nisu do kraja razjašnjeni.
Danas njegova kuća pripada kubanskoj državi, a u njoj su sačuvane njegove osobne stvari poput odjeće, knjiga, trofeja iz lova i dr.
Deseci tisuća turista navraćaju godišnje: među njima i brojni pisci i knjigoljupci koji pod visokim stropovima, u prostranim elegantnim sobama, pokušavaju pronaći svoju inspiraciju.
