Idilični gradić smješten na brežuljcima zelenog Zagorja, kroz povijest je bio ispunjen smijehom iz malih domaćih gostionica. Njegove uličice i klasicističke zgrade čuvale su lončare, čizmare, kovače i druge male obrte udružene u veliki ceh. Zelenilo parkova i vinogradi oko grada privlačili su Šenou, Zagorku i Andrića koji su ovdje pronalazili inspiraciju.

Bio je to slobodni kraljevski grad u kojem su se održavali sajmovi ali i zasjedanja Hrvatskog sabora tijekom turske invazije. Ovdje je rođen Ljudevit Gaj, jedno od glavnih lica ilirskog pokreta i hrvatskog narodnog preporoda. Da je oduvijek bila lijepo mjesto za život, potvrđuje i nalazište pračovjeka, jedno od najznačajnijih na svijetu.

A evo zašto biste i vi baš ovaj vikend mogli u Krapinu!

Muzej krapinskih neandertalaca i Hušnjakovo, brdo vrijednih ostataka

Posljednjih godina jedan od glavnih simbola grada postao je Muzej krapinskih neandertalaca. Jedan od najmodernijih muzejskih projekata u Hrvatskoj, ali i regiji, vodi vas u povijest razvoja Zemlje, znanosti i samog čovjeka. Ovdje hodate po ledu koji vam krcka pod nogama dok mamuti urliču u pozadini, promatrate sebe spram pračovjeka i tražite razlike, a Veliki prasak vam se odvija pred očima.

Da bismo razumjeli značaj krapinskog nalazišta, vratimo se u ljeto 1899. godine. Tijekom radova na Hušnjakovom brdu, radnici su iskopavali pijesak i zabili lopate u nešto tvrdo – nalikovalo je na kosti i zube. Domaći franjevac odmah je pozvao Dragutina Gorjanovića-Krambergera iz Zagreba, da dođe i ispita o čemu se tu radi.

Kada je došao, imao je što vidjeti. U svojim nalazima otkrio je brojne ljudske (i dječje) kosti, oruđe i fosilne ostatke divljih životinja. Procijenio je kako se radi o velikom prapovijesnom nalazištu a vijest je odjeknula u drugim državama. Interes se pobudio sa svih strana, neki su čak sumnjali da Gorjanović ne zna o čemu priča i pokušali ga nagovoriti da im preda kosti kako bi oni „bolje utvrdili“.

Srećom, do toga nije došlo. Kramberger je objavio desetke znanstvenih radova u kojima je branio svoje tvrdnje, a s vremenom je potvrđeno kako se uistinu radi o značajnom nalazištu čija starost seže i do 130 000 godina. Velika količina ostataka i kosti pračovjeka na malom prostoru uzdigla je Krapinu u sam vrh značajnih nalazišta svijeta. Nakon posjete, iz Muzeja se samo spustite pješke u grad.

Preporod na ulicama grada

Nismo slučajno spomenuli preporod uz krapinske ulice, jer baš na njima odrastao je otac hrvatskog narodnog preporoda – Ljudevit Gaj. Rođen je u Krapini 1809. godine, a grad mu se za ljubav odužio ulicom, spomenikom, osnovnom školom i muzejom u njegovoj rodnoj kući koju možete posjetiti. No, ne možete doći u Krapinu i ne znati za jednu legendu o kojoj je pisao Ljudevit Gaj. Saznat ćete zašto vam je potrebna.

Legenda o Čehu, Lehu i Mehu

Prema legendi, u rimsko doba na brdima oko Krapine živjela su tri brata i jedan sestra: Čeh, Leh i Meh, te Vilina. U naumu da se oslobode rimskih gospodara, braća su skovala plan. Međutim, zeznula ih je sestra koja se zaljubila u rimskog namjesnika i izdala ih. Osveta nije bila nimalo obiteljska: braća su sestru zazidala u kulu, namjesnika su ubili a potom u strahu od odmazde dali petama vjetra. Pobjegli su na sjever gdje su osnovali slavenske države. Ova priča postoji i u poljskim i češkim krugovima, no nama je bitna da bismo bolje razumijeli – krapinsku birtiju!

Dobro mi došel, prijatel! (ili: o veseloj zagorskoj dobrodošlici)

Već smo spomenuli stare krapinske gostionice i kleti, pa spomenimo i poznati vinski klub Bilikum Čeh-Leh-Meh. Naziv bilikum inače dolazi od njemačke riječi za dobrodošlicu, a tako su se zvali vrčevi iz kojih se pilo vino. Najpoznatiji vrčići bili su spojeni poput trojice zagrljene braće – ovo vam može biti idealan (i koristan!) suvenir.

Domaćini su bili ponosni na svoju reputaciju gostoljubivih veseljaka, a o vedrini zagorskog duha govori ova priča. Nakon pronalaska ostataka krapinskog pračovjeka, i sam gradonačelnik Vilibaldo Sluga bacio se na posao: valjalo je dočekati uvažene goste iz inozemstva koji su se sjatili u Hušnjakovo. Vilibaldo je bio čovjek od naroda, veseo i srdačan domaćin. Kad je došla elita – a bilo je tu ozbiljnih znanstvenika i finih Bečana – dočekao ih je okićen grad, svečani ručak i zdravica poslužena u bilikumima.

U želji da ih nasmije, počastio ih je pićem u bilikumima iz kojih stranci nisu znali piti. Naravno, smjesta su se zalili vinom po košuljama. Gospodi ovo nije bilo smješno, smrknuli su se a i Vilibaldu se smračilo pred očima kad je dobio neočekivanu reakciju. Brzo se snašao i njegovi ljudi su odmah dotrčali s novim i čistim bijelim košuljama.

Uz veselje i zabavu pregrmili su ovaj incident, no možda je bolje da mjesta prepuste nama, malo iskusnijim i dražim gostima. Kako kaže zagorska pošalica: Mi sme si navek z Hrvatima dobri bili!

Mlijeko iz pivske boce

Istražujući gostionice i gastro ponudu, načuli smo za Milk Farm Bar. Smješteno desetak minuta vožnje od centra Krapine, ovo obiteljsko privredno gospodarstvo bavi se proizvodnjom mliječnih proizvoda koje već pri pogledu na ambalažu poželite razgrabiti.

Mini kefir u pivskim bocama, voćni jogurti s mandarinama iz doline Neretve i đumbirom pakirani u slatke teglice, dimljeni sirevi, čokoladni pudinzi i još sto čudesa oduševili su njihove kupce.

Posao cvate, dostavljačima su pune ruke posla, uselili su u dućane drugih gradova, a slavu su okusile i njihova koza koja se rado gura pred kamere te mačke koje će za vas rado prve ispitati kvalitetu mlijeka. Pa, ako nećete vi Zagorju, može Zagorje k vama!

 

 

Od nekadašnjih crteža na stijenama do modernih murala na zidovima

Premda je trenutna situacija stavila veća okupljanja i fešte na čekanje, pa tako nema ni Krapinjon festivala glazbe i umjetnosti, moći ćete primijetiti živost na ulicama grada. Murali na vatrogasnom domu ili zidovima pretvorili su prapovijest u uličnu umjetnost. Ne možemo se oteti dojmu koliko je potreba za ukrašavanjem i ostavljanjem traga utkana u naš DNA iz davnih vremena.

Do Krapine je povodom Krapinjon festivala stigao i istarski umjetnik Vedran Štimac, poznat kao Polite BastART. Tom prilikom ovjekovječio je Dragutina Gorjanovića-Krambergera na svoj prepoznatljiv način: portretom čije lice ne vidite, ali koje priča biografiju te osobe.

 

 

Šezdesete u kvartu: Muzej old-timera

Zaokružit ćemo naše putovanje po Krapini i kroz vrijeme posjetom muzeju suvremenije prošlosti. Dok je Krapine, ne morate na Kubu da biste se doživjeli retro duh i divili se old-timerima. Entuzijast Antun Presečki objedinio je ljubav prema starim automobilima i marljivo 25-godišnje kolekcionarstvo u Muzej na 1100 kvadratnih metara.

Više od 20 automobila, 60 motocikala iz 50-ih, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća blistaju na parkingu, a u muzeju se nalaze i autobusi, bicikli, stare fotografije, časopisi, knjige… Možda je ovdje vrijeme stalo, ali oni ne stoje – poželite li unajmiti staru limuzinu za kakvu prigodu, možete!

Planinarenje na Strahinjčicu

Za kraj smo sačuvali aktivnost u prirodi: planinarenje Strahinjčicom koja se uzdiže nad Krapinom. Odabrali smo stazu od Krapine koja vodi preko Jelenskih pećina do planinarske kuće. Ona otvara prekrasne poglede na Krapinu i Zagorje, a zatim prolazi bukovim šumama sve do vrha Sušec. No, kako je staza mjestimično uska, savjetujemo oprez u zimskim uvjetima – ne upuštajte se u planinarske podvige ako nemate iskustva i odgovarajuću opremu. Da parafraziramo štatute: Uživaj planinu, ali pameću većom, poštivanje prirode ti se vraća srećom!

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju