Dobro Borise, ili mi slabo čitamo, ili si se ti nešto pritajio? Gdje si bio u zadnje vrijeme, čiji put je vidio tvoju guzu?
Moja profesija je filmska i TV produkcija gdje nema potrebe za eksponiranjem. Putopisno novinarstvo i putovanja su ljubav od koje uredno ne mogu živjeti i plaćati račune. To je moja odluka. Nisam htio tretirati tu ljubav kao posao, kao drolju koju ću staviti na ulicu da mi zarađuje novac. Ovako, već petnaest godina imam jedan predivan platonski odnos s njom. Zadnje putovanje malo dalje bilo je opet na Aljasku proljeće/ljeto 2013. K vragu, zvučim kao modna linija.
Gdje sada radiš, koliko si dugo na jednom mjestu?
Radim na nekoliko mjesta u isto vrijeme. Pripremam dokumentarac o jednom kapetanu na Aljasci (genijalna priča) u svojoj produkciji, pripreme za seriju Grička vještica preko Jadran filma, za Večernji list radim serijal o zemljama bivše Jugoslavije, nakon toga za Auto klub putopise po Hrvatskoj i Sloveniji. To je sve za džep.
Što se događa na hrvatskom putničkom nebu, pratiš li kolege putopisce?
Kolege pratim ovlaš i rijetko. Ne nalazim zanimljivim čitati o onome što i sam radim samo iz kurtoazije. Više sličnosti imaju dva vlasnika Lade Nive nego dva putnika. Da ne govorim kako mi loše sjeda kad krenu spajati putovanja i dobra djela, humanitarni rad i slično. Then again, it's just me, maybe I'm wrong! (B.Pitt, FC)
Što ti je neostvarena želja, ako ima takvih?
Naći ženu i zadržati ju.
Kad ćeš voditi Marlu sa sobom na putovanja, koja je neka fina granica?
Marlu?! Moju princezu!? Nemam pojma. Nisam ju vodio do škole, sad je prvi razred. Vidjet ću da li će i ona to htjeti. Ako da, super. Ako ne, to je njezin život. Znam da ću je voditi negdje avionom jer ih obožava, a nikad nije letjela. Kako je zagrebački aerodrom mali i nepregledan, jednom sam ju odvezao autom do Frankfurta i tamo smo se satima divili tim čeličnim pticama. Bio sam sretan zbog nje.
Što je sljedeće?
Kolumbija i Brazil, ali nakon nogometnog ludila. Na taj put idem s Dušanom Bućanom i bit će to mali mrak!
Kad će nova knjiga?
Ne znam. Kad osjetim potrebu. Čini mi se da se na sceni dogodila hiperprodukcija putopisa i putopisnih romana. Ne mora svako putovanje završiti knjigom samo da bi se dobio kredibilitet za nepostojeće zvanje – svjetski putnik. Možda napišem nešto o Aljasci i jednom ludom svijetu ljudi koji mjesecima plove starim željeznim olupinama po Beringovom moru. Dva puta sam bio s njima, nekoliko mjeseci plovio i po petnaest sati dnevno lovio ribe i rakove. Svaki dan sam po dva sata vozio brod, najčešće po noći, po desetmetarskim valovima. Ja, koji nemam dozvolu ni za luftić!
Kako napreduju prezentacije u VBZ-u?
Odlično, vrlo su posjećene! Sljedeća gošća mi je Maja Klarić, 05.02. Vrlo zanimljiva djevojka koja piše putopisnu poeziju. Ovim putem pozivam sve u Ilicu 13 u 19h na gore navedeni datum.
Hoće li više neki šou s tobom i Bućanom?
Bućan i ja stalno radimo neki šou u životu, srećom, većinu ih kamera nikad ne zabilježi. Najvjerojatnije ćemo raditi priloge za In Magazin s putovanja u Kolumbiju i Brazil. Jednom smo imali ugovor na 12 nastavaka. Uspjeli smo ih napraviti 7, od toga je jedan posve zabranjen - mislim da je materijal bio odveć HC za termin u kojem su nas puštali, hahaha. Često su mi brodovi tonuli kad je u pitanju telka. Neka, kad ti svi brodovi potonu, svi do jednog, pretvoriš ih u podmornice i pičiš dalje!
Pozdravi nekoga i reci nešto što se nikad nisi usudio!
Pozdravljam Marlu i njezin 1. C! Na sreću (moju) i nesreću (tuđu), nema toga što se nisam usudio reći...
