Galerija
To je ukratko i ono što ćete doživjeti u Glorenzi, jednom od mjesta na čuvenom talijanskom popisu Sto najljepših mjesta Italije. Nema ovdje atrakcija koje ćete obilaziti danima, debelih vodiča ili tabli za znamenitosti koje nikako ne smijete propustiti. Neobična utvrda nasred doline Val Venosta u Južnom Tirolu ujedno je i najmanji grad te regije, i da vam odmah otkrijemo tajnu, od njegovih otprilike tisuću stanovnika – vjerojatno nećete nabasati ni na jednog koji govori talijanski. Barem doma.
Južni Tirol stoljećima je bio pod austrijskom vlašću, ali nakon Prvog svjetskog rata regija je pripala Italiji... i kao da nikoga ovdje za to nije baš nimalo briga. Kultura, jezik, hrana, pa i to cvijeće po prozorima nepogrešivo govore da ste u Austriji.
Južni Tirol je zato i službeno dvojezičan, pa će uz Glorenzu stajati i naziv – Glurns, uz Val Venostu – Vinschgau, uz Bolzano – Bozen. Putokazi i prometni znakovi tako su ovdje i svakodnevni podsjetnik na složenu povijest regije u kojoj se susreću talijanska, austrijska i ona sasvim svoja - alpska kultura.
Zarobljena u vremenu
Na prvi pogled Glorenza izgleda gotovo nestvarno. Iza velikih srednjovjekovnih zidina skriva se mali svijet uskih prolaza, arkada, tornjeva i kuća koje izgledaju kao kulisa za povijesni film. A okolo – nepregledna dolina najzelenije boje i goli alpski vrhovi sa sniježnim kapama.
Grad je osnovan krajem 13. stoljeća kao strateško trgovačko i obrambeno središte. Ovuda su prolazili povijesni trgovački putovi kroz Alpe. Gradske zidine Glorenze jedan su od najbolje očuvanih srednjovjekovnih fortifikacijjskih sustava u Alpama.
Zidine koje obuhvaćaju kućice, ulice i tri velika tornja, kao da su uhvatile (i ne puštaju) - i duh srednjovjekovlja. Šetnja kroz grad traje kratko, ali osjećaj da ste ušetali u povijest držat će vas još neko vrijeme.
Kako doći, što vidjeti...
Glorenza se nalazi u zapadnom dijelu Južnog Tirola, u dolini Val Venosta (Vinschgau), nedaleko od granice sa Švicarskom. Automobilom iz Zagreba trebat će vam oko 6 do 7 sati vožnje (ovisno o ruti), a bit će vas usput i vražate li se iz Austrije, Innsbrucka i prijevoja Reschenpass, dok će vam iz Bolzanatrebati oko 1,5 sat vožnje.
Srednjovjekovne gradske zidine moramo još jednom spomenuti je one su razlog zbog kojeg većina putnika dolazi u Glorenzu. Glorenza ima ono što mnogi veliki gradovi više nemaju – spor ritam života. Ispod povijesnih arkada nalaze se male trgovine, galerije i kafići uz koje se prolazi s noge na nogu, pedeset puta na dan, bez žurbe, u pauzi između dviju kava. Onda se sjedi, promatra i upija atmosfera. Pa sve ponovno.
U središtu grada nalazi se povijesna mlinica koja podsjeća na vrijeme kada je Glorenza živjela od trgovine i poljoprivrede. U tornju crkve nalazi se stalna izložba posvećena ilustratoru i karikaturistu Paulu Flori, najpoznatijem Glorenčaninu. I to je otprilike to od razgledavanja, sve ste obavili u pola sata i sve ostalo vrijeme koje provedete u, da ga konačno nazovemo i lokalnim imenum, Glurnsu, možete se posvetiti iskustvima, mirisima i okusima.
O miševima i hrani
Zaustavite li se u razgovoru s nekim od domaćih, vjerojatno će vam ispričati priču o miševima, i to ne bilo kakvim, neko jako uhranjenim. Zahvaljujući njima grad je spašen. Priča ide kao i mnoge slične - grad pod opsadom ,stanovnici gladuju, zadnja vreća žita i spasonosna ideja: nahraniti miševe i pustiti ih van da dušmani mislle da u gradu vlada obilje i da nema šanse da se predaju. Nevjerojatno, ali ako je vjerovati povijesti - radi svaki put.
Konačno, ako ste u Glurnsu, morate piti i jesti. I udisati planinski zrak, ali to ćete i bez naše preporuke. Ovdje se susreću alpska i talijanska kuhinja – na najbolji mogući način. Špek (Speck) je jedan od zaštitnih znakova Južnog Tirola, pa ga nemojte ni pokušati izbjeći. Najbolje ide uz domaći kruh, sir i čašu lokalnog vina.
Dalje, Knödel, što su, jasno, knedle, Schlutzkrapfen - tjestenina slična raviolima, punjena špinatom i ricottom podsjetit će vas s koje ste strane granice, a Palabirnenbrot, kruh s lokalnim kruškama, koji je jedan gastronomskih dragulja Glorenze i okolice, lansirat će vas u svemir. Dolina Val Venosta poznata je po voćnjacima, posebno jabukama, pa ne propustite kušati lokalne sokove, rakije i vina.
Možda najneočekivanije iznenađenje je činjenica da se nedaleko od zidina nalazi PUNI – prva talijanska destilerija viskija. Moderna zgrada arhitekta Wernera Tscholla izgleda gotovo futuristički u usporedbi sa srednjovjekovnim gradom, ali savršeno pokazuje kako Južni Tirol spaja tradiciju i inovaciju. Za kraj... uzmite si vremena, dobar tek i živjeli!
Djeca metu ulice prije škole: Najčišće selo u Aziji koje je zabranilo turističke posjete nedjeljom
