No, šest godina i nekoliko tisuća kilometara kasnije, 2005. je Stevea zadesila još jedna tragedija - kćer mu je izgubila život predoziravši se tabletama.
Ova tragedija još je više ponukala Steva da počne osvještavati ljude o problemima depresije i droga. Na svom putu Steve je pomogao mnogima.
Zvale su ga zabrinute majke da porazgovara s njihovom djecom kako bi ih osvijestio o problemima droge i kako bi im objasnio da bolovati od depresije nije sramota te da se svatko može izliječiti.
Mnogi su mu zahvalni jer je ušao u njihove živote baš u trenucima kada su bili na rubu ponora i razgovorom im pomogao u rješavanju problema. Ako Steve, nakon gubitka svoje djece, može voljeti svoj život onda možemo i svi mi, bile su njihove riječi. Steve i dalje nastavlja sa svojom misijom, a njemu u čast bismo svi mogli danas prošetati, barem sat vremena...
