Vođe udruga za ženska prava u Iranu uglavnom su lišene slobode. Neke su u zatvorima, a neke u kućnom pritvoru. Prema tamošnjim pravilima šerijata, kao strankinja i novinarka, morala sam se pokriti još u avionu. Novinarsku vizu za Iran je gotovo nemoguće dobiti zbog velikog nepovjerenja šerijatske vlade prema zapadnim medijima. Iran je zemlja u kojoj je zabranjen alkohol, noćni život, plesanje i sva glazba koja nije prošla cenzuru vjerske policije.

Internet je cenzuriran. Nema stranih koncerata. Riječ je o izrazito patrijarhalnom društvu, prava su na strani muškarca. Kamenovanje je kazna za preljub. Postoji i provodi se i smrtna kazna, kao i udarci bičem. Doduše danas već rijetko u razvijenim gradovima. Čak ni muškarci nisu pošteđeni u potpunosti strogim pravilima odijevanja, pa im je zabranjeno nositi – kratke hlače. No kad stignete, iznenadite se koliko je grad moderan, kao i njegovi stanovnici.

Nevjerojatan je taj sukob restriktivnih šerijataskih zakona i želje naroda za promjenama. Domaćini strance jedva čekaju upoznati, a žene u razvijenim sredinama poput Teherana, Širaza ili Isfahana nalaze sve moguće kombinacije zaobilaženja strogih pravila pokrivanja tijela. Internetske cenzure se zaobilaze raznim načinima, a u tajnosti se rade i kućni tulumi na kojima je sve dopušteno.

Tijekom šetnje Isfahanom ili Širazom, mnogi će se šetači poželjeti fotografirati s vama. Iran je također i prelijepa zemlja, s bogatom poviješću i nevjerojatno ljubaznim i gostoljubljivim stanovnicima. Palače i džamije izgledaju poput onih iz priča Tisuću i jedne noći. A ako baš odleti vaš šal, kao strankinju vas neće gnjaviti vjerska policija. No morat ćete ga vratiti na glavu, uz duge rukave i duge hlače, bez obzira na vašu (ne)vjeroispovjest i temperaturu od 38 do 48 stupnjeva Celzijusa.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju