Hrvoje, Alpe su gadne i kad imaš Meganea, a kamoli dva točkića. Što se događa u planini?
Puno je uspona, puno vjetra, često kiše, a nekad i snijega. Ali, iza svakog brda staza vodi nizbrdo, tako da komotno mogu reći da se isplati svaki centimetar penjanja. Prilikom jednog spuštanja vozio sam oko 64 km/h, sa slušalicama u ušima i „Enjoy the Silence“ Depeche Modea. Nedavno sam postavio šator uz jednu malu crkvu na 1100 metara, i velečasni mi je ponudio večeru i vino. Zaista sam susreo zanimljivih ljudi na ovom putovanju i nisam imao niti jednu lošu ili nezgodnu situaciju. Prije par dana imao sam i malu nezgodu kada sam zapeo bisagom o kamen i preletio volan, ali sve je, na sreću, dobro prošlo.
Koliko tereta ima ta tvoja „Mrc'na“ od bicikla?
To je bila prva asocijacija kad sam ga ugledao – Mrc'na i eto, ostalo je tako. Trenutno iznosi 52 kilograma, s tim da je bicikl nekih 18. Malo je težak, ali zato nikada nisam imao nikakvih problema s njim. Prošle godine vozio sam ga sve do Nordkappa, prešao nešto manje od 5000 kilometara i vozim ga i ove godine. Jedina „mana“ je što može podnijeti puno tereta. Što znači da je i bicikliranje teže.
Gdje si trenutno i kamo ideš dalje?
Trenutno prelazim dionicu kroz francuske Alpe, što je ujedno zadnja i najteža dionica cijelog putovanja. Ispred sebe imam vrlo zahtjevne prijevoje, poput Col d'Iseran (2770 mnv), prema kojem bicikliram preko poznatog skijališta Val d'isere. Zadnja stanica je Col de la Bonette (2715) i, ako budem imao snage, Col de Restefond (2860 mnv).
Koliko uopće prijeđeš dnevno?
To uvijek ovisi koliko je zahtjevan teren. Nekad znam prijeći stotinjak kilometara, a nekada jedva 25. Također, vrijeme isto igra veliku ulogu. Prilikom penjanja na prijevoj Fluela (2383 mnv) uhvatila me kiša, a zadnjih par kilometara i snijeg, a dok sam se penjao na prijevoj Gaberl (1500 mnv) uhvatila me kiša i jak vjetar. Tek nešto iza 21 h popeo sam se na vrh prijevoja i po mraku i kiši, pri brzini od 50 kilometara, spuštao se u Judenburg. To je bilo poprilično čudno iskustvo.
Gdje se pereš, jedeš, piješ pivo?
Uglavnom se snalazim u okvirima zakona, ali često kampiram „na divlje“, jer su kampovi po Švicarskoj preskupi. Tu i tamo koristim Couchsurfing, a u petak sam, recimo, upoznao djevojku u baru koja me odvela kod sebe i tamo sam odmarao puna dva dana. U Švicarskoj sam susreo dva momka, Marka iz Hrvatske i Dragana iz Bosne, koji su mi ostavili svoju sobu u hotelu kako bih se istuširao. Na ovakvom putovanju važno je pripaziti na higijenu, pogotovo ako putujete više mjeseci.
Koje te misli prate?
Svakakve, ali ponajviše ovisi o tome kakav sam dan imao. Jedan dan se osjećam odlično, iako sam imao teške uspone, a drugi dan sam potpuno bezvoljan. Bilo je i dana kad sam htio sve ostaviti i otići doma, ali to je sasvim normalno. I na prijašnjim putovanjima sam se susretao s takvim mislima.
Je li ti žao?
Definitivno ne, ali mislim da sam uzeo prevelik zalogaj. Nekako sam preambiciozno krenuo u sve ovo, pun entuzijazma kojeg, na svu sreću, još uvijek imam, ali puno je teže nego što sam mislio. Lijepo je bilo postavljati rutu doma, u toplom i na sigurnom, ali kad si na cesti - to je neka sasvim druga realnost.
Kakve su pastirice, ima li Heidi?
Naravno, na svakom koraku!
Koji su naredni planovi, ideš li na neko novo putovanje?
Kad završim bicikliranje kroz Alpe, vraćam se doma malo odmoriti. i kroz tjedan ili dva odlazim na jedno slično putovanje, o čemu ne mogu još ništa o tome govoriti. Mogu samo reći da bih trebao prijeći brojku od 5000 kilometara.
Hvala na svemu, dabogda te s janjetinom na vrhu dočekali, puno sreće i snažnih nogu!
Hvala i vama!
