Otok paunova ili Pfaueninsel riječki je otok na rijeci Havel koja prolazi zapadnim Berlinom.
Dio je tzv. grupe palača i parkova Potsdama i Berlina koje je zbog iznimne ljepote prepoznao i UNESCO 1990. godine. Sve do pada Berlinskog zida bili su podijeljeni – štoviše, neka područja bila su i oštećena zbog graničnih utvrđenja. Zbog toga danas, ujedinjeni, imaju i povijesnu važnost.
Zaštićeno područje parka se prostire na 98 hektara i uključuje uglavnom šume i polja, a posebno se istaknuo neobični riječki Otok paunova.
U 17. stoljeću nosio je naziv Otok zečeva, a na njemu je kemičar Johann Kunckel dobio financijsku pomoć lokalnih vlasti za razvoj ljevaonice crvenog stakla. U to doba otok su preplavili zečevi. Promjenom vlasti ostao je bez sredstava i otišao u Švedsku, a ljevaonica je stradala u požaru.
Park je ostao napušten idućih 100 godina sve dok ga pruski kralj Frederick William II nije iskoristio za gradnju svoje palače s raskošnim engleskim vrtom. Njegov nasljednik doveo je egzotične životinje poput aligatora, klokana, majmuna, orlova, paunova – ukratko, park je obogaćen za čak 900 novih vrsta i otvoren javnosti.
S vremenom su ove životinje preseljene u berlinski ZOO pod stručniji nadzor. No kako je park postao prilično popularan, čak su ga i nacisti koristili za proslavu zatvaranja ljetnih Olimpijskih igara 1936. godine - uz vatromet, tematski party „Talijanska noć“ i čak tisuću gostiju.
Od ljevaonice stakla iz doba Fredericka II do dovođenja tisuća novih životinja, nacističkih proslava i postratnog razdvajanja i ujedinjavanja Njemačke – svemu tome svjedočio je park u kojem su i danas opstali tragovi egzotičnih vremena: brojni paunovi i druge egzotične ptice.
Zbog plašljivih domaćina, na otok ne možete doći s psima ili na biciklu, a zbog očuvanja prirode na cijelom otoku zabranjeno je pušenje.
Danas je ovaj riječni otok popularna vikend-piknik destinacija, naročito među stanovnicima Berlina. Turistima je privlačan ne samo zbog prirode i paunova koji slobodno šeću okolo, već i zbog arhitekture koja podsjeća na aristokratske dane i Italiju u kojoj su arhitekti pronalazili inspiraciju.
