Ako se odlučite na izlet iz Zagreba put neke prirode, za odredišta se ne morate brinuti jer ih ima i više no dovoljno. U prvom redu tu je Medvednica, sa svojim brojnim stazama i 1001 mogućim putem. Još više nadohvat ruke je i Maksimir, u koji također možete ušetati s više strana, a nedaleko od Maksimira, u blizini Dubrave smjestio se i Spomen-park Dotrščina, kojim se još uvijek možete šetati bez straha od ikakve gužve.
Ipak, ima i dana kad želite otići nekamo izvan grada, a jedne proljetne nedjelje to smo odlučili i mi. Bacili smo oko na kartu i sjetili se da smo prije sigurno šest-sedam godina prvi put otišli put doline Slapnice. Nakon toga rado smo se vraćali Slapnici – moja bolja polovica jer joj je priroda tamo lijepa, a moja malenkost na taj razlog dodaje uvijek i benefit lagane staze, jer je apsolutno cijeli put kojim smo išli apsolutno ravan. Dakle, milina, uspon je ovdje tek puka misao.
S obzirom na to da se u tih posljednjih nekoliko godina dogodio život, ovaj put nam je ravna podloga bila važna zbog dječjih kolica. Naime, dolaskom na odredište naša starija četverogodišnjakinja spremno je hodala uz zastajkivanja i propitkivanja, ali petomjesečne blizanke i dalje ovise o usluzi guranja kolica ili korištenja nosiljki. Dobro, bar je psu svejedno, trči gdje god ga staviš.
Bilo kako bilo, u navigaciju smo upisali "Medven Draga" te nas je put od sjevernih obronaka Zagreba do doline Slapnice (smještena u Žumberačkom gorju) odveo na autoput. No izlazite već na Jastrebarskom, vozite kroz Krašić i za otprilike sat vremena nakon polaska doći ćete do velikog kamenoloma (potražite put do njega, vidite oznaku da ne završite baš u Medven dragi, a ako i završite, nema veze jer je jako blizu).
Nedugo nakon kamenoloma počinje makadamska cesta te je pametno auto ostaviti negdje sa strane i početi uživati u zbilja lijepoj šetnici, dok cijelo vrijeme sa strane teče potok i svako malo prati ga neki slap. Nažalost, put autima nema ograničenja, tako da za razliku od 2018. – auta ima puno, puno previše, te se svako malo trebate skloniti sa strane. Kako je krenulo, ne bismo se čudili da 2035. ovdje uvedu naplatu jednodnevnog dolaska, baš kao i u Veneciju u svrhu smanjenja broja posjetitelja.
Unatoč autima i neočekivanom prometu, doći ovamo sjajna je ideja, a posebno se to isplati napraviti ako obveze dopuštaju tijekom radnog tjedna. Iako ovaj put nismo išli do kraja i slapa Brisalo (ipak je oko 6 kilometara u jednom smjeru u trenutačnoj konstelaciji snaga mnogo), napravili smo sasvim solidan đir.
Putem smo napravili i piknik jer ispred kuće športskog ribolovnog društva, koja izgleda prilično napušteno, stoje drveni stolovi. Unatoč upozorenju koje stoji na stablu da se ne koristi okolina bez dogovora sa ŠRD-om, odlučili smo se praviti Englezi jer smatramo da dvoje odraslih s troje male djece ni na koji način ne ugrožava prirodu. Obavili smo piknik kao najbolji gosti, pokupili smo sve smeće za sobom jer priroda se mora poštivati.
U svakom slučaju, imali djecu ili ne, išli sami ili s nekim – Slapnica je uvijek dobra ideja. Ne morate čak ni biti u formi jer je, kako sam već rekao, cijela staza ravna. Trebate samo nešto volje i želje za upoznavanje i šetanje po nepoznatom terenu. Ako to imate, topla je preporuka da se zaletite na ovaj izlet.
Jeste li im na listi? 10 stvari koje komarci ne žele da ikada doznamo
