Galerija
Na sjevernoj padini Medvednice postoji krški džepić, predio bogat za ovaj dio Hrvatske nimalo karakterističnim raznolikim krškim fenomenima: špiljama, jamama, ponornicama, stijenama, ponikvama i škrapama.
Područje je dugo bilo posve nepristupačno i nepoznato dok se, istražujući krš, "dobri sljemenski duh" Vladimir Horvat nije kroz njega probio, a onda i svojim rukama napravio put poznat kao 500 Horvatovih stuba kako bi i drugi sigurno mogli proći i diviti se toj čudesnoj medvedničkoj divljini.
Tko je bio Vladimir Horvat?
Vladimir Horvat (1891. - 1962.) bio je novinar, fotograf, planinar i speleolog, strastveni obožavatelj planina i podzemlja. I u matičnom listu "Novosti" piše o prirodnim ljepotama, planinama i skijalištima, a kao suradnik javlja se u "Hrvatskom planinaru" i "Našim planinama".
Od 1922. član je Hrvatskog planinarskog društva, a bio je i talentiran i na izložbama planinarske fotografije često nagrađivan fotograf. Autor je i prve (i prve objavljene) podzemne fotografije u nas. Ona je nastala u špilji Vrlovka kraj Ozlja, koju je uz pomoć mještana i planinara iz PD-a Runolist 1928. godine uredio za javnost.
U divljinu sjeverne padine Medvednice zašao je 1929. u potrazi za špiljom u kojoj se nekada, kako su pričali stariji ljudi u kraju, skrivao razbojnik Udmanić. Nakon što je prokrčio put i otkrio nesvakidašnje lice Zagrebačke gore, 1935. godine obratio se tadašnjem vlasniku zemljišta moleći dopuštenje za izgradnju puta, ali ga je on odbio.
Tek jedanaest godina kasnije, 1946., dozvolu za gradnju puta izdaje mu Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu, a prvi je kamen položen zadnjeg lipanjskog dana te iste godine. Osim što je napravio 500 stuba, uredio je špilju Medvednicu, otkrio još jednu špilju i nekoliko ponora, a uz potok Bistri jarek uredio je odmorište Srnec s klupama i skloništem za izletnike.
Kako je Horvat gradio stube?
Horvat je stube gradio sasvim sam, barem u početku. Provodio je svaki slobodni trenutak na Medvednici, a za gradnju tog atraktivnog puta kroz strmi krški teren trebalo mu je sedam godina: prva je kamena stuba ugrađena 1946. godine, a zadnja 1953. Visinska razlika između njih iznosi 117 metara. Svaka pedeseta stuba označena je brojem.
Horvat je stube pažljivo trasirao da prolaze uz krške atrakcije. Odmah na početku stuba prolazi se tako pored Patuljkove špiljice (u kojoj doista stanuju patuljci), kod pedesete se otvara vidik prema Sljemenu, a nešto prije tristote je kamen zanimljiva oblika, zbog kojeg je nazvan Moj naklon.
Nekoliko stuba i jedan zavoj kasnije je i Tisin ponor. Nakon 400. stube put kratko prolazi i kroz samu špilju Medvednicu i dolazi do Bistrog jareka i odmorišta Srnec, na kojemu je Horvat uredio i putokaze koji pokazuju prema Puntijarki i Tomislavovu domu ili prema Stubici i Oštrici.
Vladimir Horvat brinuo se za održavanje stuba do svoje smrti 1962., a onda je tu odgovornost preuzeo Tomislav Jutrović. Na prvu godišnjicu Horvatove smrti planinarski odbor Zagreba postavio mu je spomen-ploču ispred ulaza u špilju Medvednicu, a prije dva desetljeća pridružila joj se i druga - s Jutrovićevim imenom. Danas se o stubama brine Park prirode Medvednica.
Kako doći do Horvatovih stuba?
Horvatove stube nalaze se ispod hotela Janica i Rauchove lugarnice. Automobilom se može doći vrlo blizu prve, gornje stube, a parkirati se može na proširenju uz cestu oko tri kilometra ispod Hunjke. Od tamo vam do početka stuba treba tek deset minuta.
Sa Sljemena preko Hunjke do Horvatovih stuba trebat će vam oko sat i pol, od tunela preko Hunjke tri sata, a sa zagorske strane, iz Stubičkih Toplica i preko Kapelščaka, oko tri sata i dvadeset minuta. Ipak, tradicionalno se do Horvatovih stuba dolazi s Hunjke, preko livade ispod hotela.
Na padinama Vlašića: Jedno od najljepših sela u Bosni i Hercegovini kao stvoreno je za odmor
