U autobusu je ostalo još samo nekoliko slobodnih mjesta. Gdje ćete sjesti? Preko puta gospodina koji rasteže noge, gospođe koju morate zamoliti da uzme svoju torbu sa sjedala ili putnika koji se šćućurio u kutu i meditativno gleda kroz prozor? Većina će se odlučiti za zadnju varijantu, a to je i pokazalo istraživanje koje je provela Esther Kim putujući kilometrima autobusom kako bi upoznala taj čarobni svijet neverbalne komunikacije i nepisanih pravila ponašanja.
Zaključila je kako izbjegavanje ljudi zahtjeva puno truda i da ono što se ponekad čini prirodnim ponašanjem zapravo je promišljano i s razlogom – jer, ruku na srce, udobnije je sjediti sam nego u društvu stranca. Prilikom izbjegavanja svatko ima svoje strategije koje se koriste u javnom prijevozu, ali i kafićima te na javnim događanjima. Mi ih naravno ne podržavamo, osobito kad treba ustupiti mjesto onima kojima je to najpotrebnije, ali u nastavku su najčešće...
Top 10 strategija za izbjegavanje
1. Izbjegavanje kontakta očima s osobom koja ulazi u autobus.
2. Protezanje nogu do praznog sjedala preko puta i gledanje kroz prozor.
3. Stavljanje velike torbe na sjedalo do.
4. Sjedenje kraj prolaza do slobodnog mjesta kraj prozora s mobitelom ili laptopom u rukama i slušalicama u ušima.
5. Stavljanje jakne, vrećica i drugih stvarčica na sjedalo do kako bi onaj koji želi sjesti morao pričekati neko vrijeme da se pomaknu u krilo ili na pod.
6. Zatvorene oči i tiho hrkanje.
7. Stavljanje kaputa na prazno sjedalo – vlasnik je otišao kupiti kartu ili do toaleta i samo što se nije vratio.
8. Pjevušenje i lupkanje rukama u ritmu bubnjeva – ne preglasno, ali ni tiho.
9. Sumanut pogled i žustro treptanje.
10. Sjedenje na dva sjedala.
