Zadivljujući gorostas, hrvatski div znan kao Velebit, svojim je štovateljima ponudio pravu poslasticu i odlučio je smjestiti u Šugarsku dulibu. Kontejner je to namijenjen planinarima kao sklonište, smješten na visini od 1212 metara, od Baških Oštarija udaljen preko 6 sati hoda, a od Stapa 5 sati. Na njega se može doći i od Jelove Ruje za 3, a iz Lukovog Šugarja za 4 i pol sata. Kod ovog planinarskog skloništa poseban je njegov izgled, kao i činjenica kako je ono samo jedno u nizu genijalnih arhitektonskih rješenja koja je osmislio arhitekt Ivan Juretić u suradnji s Hrvatskim planinarskim savezom.

Nakon što je radio na skloništu Rossijeva koliba te napravio sklonište na Ždrilu, Ivan Juretić bacio se na posao i u Šugarskoj dulibi. I obavio ga je izvrsno. Stari kontejner koji je tamo bio postavljen sada je dobio nove velike prozore od termoizolacijskog kaljenog sigurnosnog stakla, novu natprosječnu termoizolacijsku ovojnicu, konstruktivno pojačanu strukturu ravnog krova s dodatnim slojem termoizolacije i iznimnom hidroizolacijskom membranom koja u idućim desetljećima trebala u planinskim ekstremnim uvjetima jamčiti potpunu vodonepropusnost.

Sklonište u Šugarskoj dulibi (Foto: D.A.)



Ispod kontejnera ukopan je i izoliran prefabricirani spremnik za kišnicu zapremine tisuću litara spojen na krovnu površinu, a za opskrbu električnom energijom ugrađen je solarni panel. Sklonište raspolaže dvjema rasvjetnim linijama, električnom pumpom za crpljenje vode, USB utičnicama i utičnicom na 230 V. Novi inventar i namještaj skloništa kompozicijski podvlači petnaestak metara dugačka klupica/ležište, četiri naročito oblikovana stolića koji se komponiraju u ležajeve, luster s vješalicom te mala polica s umivaonikom. Centralno je postavljena peć spojena na dimnjak i manje spremište za inventar ispod klupe. Sklonište raspolaže s desetak spavaćih mjesta, a posebnost su četiri pomoćna viseća platnena ležaja koji se po potrebi razapinju između stranica kontejnera.

Najveći dio završnih radova na ovom skloništu odrađen je u periodu od 28. srpnja do 8. kolovoza 2017. te je sklonište stavljeno na raspolaganje posjetiteljima. 28. srpnja krenuo je transport prefabriciranih elemenata kamionom s Grobnika do sedla na šumskoj cesti za Panos, odakle je helikopterom u petnaestak paketa prebačen do kontejnera na Šugarskoj dulibi. Istovremeno, sa Šugarske dulibe odvezeno je oko pet tona otpada sakupljenog čišćenjem skloništa i neposrednog okoliša.

> Obnovljeno omiljeno utočište izletnika: Još ljepše izdanje čarobnog Ratkovog skloništa!

Desetodnevnim završnim radovima odazvalo se gotovo dvadesetak planinara volontera iz različitih dijelova Hrvatske i Slovenije, koji su se pridruživali Ivanu Juretiću i Damiru Armanu, vrijednom domaćinu iz PD Naftaplina. Radove su također podupirali nadzornici iz Parka prirode Velebit, članovi Gorske službe spašavanja Gospić i dužnosnici HPS-a.

Volonteri koji su sudjelovali u izgradnji skloništa na Šugarskoj dulibi (Foto: HPS)

Glavni tajnik Hrvatskog planinarskog saveza Darko Berljak poručio je kako ovo nije posljednje u nizu ovakvih skloništa.

"To je budućnost planinarenja kod nas jer se tako provede najmanje zagađenje u planini. A znamo koliko su značajna skloništa za ljude kao sigurnosni element – da spoje neku turu, da prenoće, da imaju vodu... općenito da su sigurni i da im približimo planinu. Da ne gradimo domove", rekao nam je Berljak, rekavši kako općenito nema prevelikog interesa za ulaganja u domove na Velebitu pa su skloništa idealna rješenja.

Za ovo sklonište na Šugarskoj dulibi izdvojeno je oko 300 tisuća kuna. Sami radovi izvođeni su na volonterskoj osnovi pod vodstvom arhitekta Ivana Juretića, a financiranje nabave, izrade i prijevoza materijala od strane inicijatora obnove Hrvatskog planinarskog saveza.

Sklonište u Šugarskoj dulibi (Foto: D.A.)



I tako, zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema planini, starac Velebit dobio je ljepoticu čija je unutrašnjost toliko dizajnerski ušminkana da se može mjeriti i sa samim zvjezdanim nebom koje se upravo iz njezine utrobe može promatrati kroz ogromne staklene površine. Preostaje još samo molba svim posjetiteljima da paze na sklonište i ostave ga u onakvom stanju u kakvom su ga pronašli. Jer takav se dragulj na tako udaljenom mjestu ne može često naći.