U podnožju Dinare, 3,5 kilometra sjeveroistočno od Knina, izvire jedna od najljepših hrvatskih rijeka: Krka. Duga je oko 72 kilometra, a posebna je po 7 sedrenih slapova. Kristalno čista, zelenkasta voda u kombinaciji sa slapovima, bogatom florom i faunom, kao i pokojem otočiću, čine ovo mjesto zaista magičnim, kao da je izašlo iz bajke.
Od nekoliko ulaza u Nacionalni park Krka, glavni Lozovac, Skradin, Roški slap, Burnum i Kistanje, tog vrućeg lipanjskog dana, mi smo odabrali glavni ulaz Lozovac. Iako se do početka staze može spustiti i pješke, bilo je prevruće za taj pothvat, pa smo se odlučili na 5-minutnu vožnju busom.
Već na prvi pogled mjesto me osvojilo, čak i više od Plitvica. Voda je zaista kristalno čista, jata riba skupljaju se na obali i uz drvene mostiće i šetnicu izgrađenu kako bi se uklopila u okoliš. Gusto drveće čitavim putem pravi hlad, a njegovo isprepleteno korijenje i granje pridonosi bajkovitom izgledu.
Na stazama i vidikovcima postavljene su edukativne table s informacijama o biljnom i životinjskom svijetu te kulturnim i povijesnim zanimljivostima. Na otprilike pola puta staze Skradinski buk odmorište je s drvenim stolovima i klupicama gdje možete predahnuti i nešto pojesti i popiti (ako ste si ponijeli gablec).
Pred sam kraj obilaska, koji traje nešto duže od sat vremena, možda je najatraktivniji dio za mnoge posjetitelje. Kupalište uz slapove i hidroelektranu Jaruga, inače drugu najstariju u svijetu i prvu u Europi, koja je izgrađena ispod slapa Skradinski buk i puštena u pogon još 1895. godine, 2 dana nakon hidroelektrane na slapovima Niagare.
Tog lipanjskog dana voda je bila solidno topla za rijeku, pa smo iskoristili priliku i sami se malo bućnuli. Stjenovito dno svim je kupačima poprilično zanimljivo jer s njih mogu skočiti. Do samih slapova nekad se moglo doći no zbog nezgoda, to je davno zabranjeno. Može im se približiti na nekoliko metara, a bez obzira što im se ne može prići u potpunosti, prizor je fantastičan.
Oni koji nisu ponijeli kupaći kostim mogu se stati na mostić iznad Krke, gledati slapove i zavidjeti kupačima koji se u vodi hlade od ljetnih vrućina.
Nakon kupanja uslijedio je uspon natrag prema početku staze, nekih 20-ak minuta hoda do stajališta autobusa i vožnja do glavnog ulaza. Ako niste ponijeli okrijepu, na kupalištu te prema početku staze nekoliko je restorana i kafića gdje možete odmoriti, a i na glavnom ulazu ih se također nalazi nekoliko.
Jedina mana ovom predivnom mjestu su preskupe ulaznice. U zimskim mjesecima individualna ulaznica za odrasle je 30 kuna, u travnju, svibnju, lipnju, rujnu i listopadu se već penje na 110, dok je u sezoni, srpnju i kolovozu čak 180 kuna. To se odražava i na profilu posjetitelja, koji su većinom stranci koji si to mogu priuštiti.
