Zamislite grad koji živi tisuću na sat, a vrijeme u njemu je novac. Zamislite srce Bavarske i bezbroj mogućnosti koje kolaju tim ubrzanim krvotokom. München – priča s dvije strane.
Pored vas prolaze biznismeni u odijelima, piju kavu iz papirnatih šalica i u hodu pregledavaju „to do“ liste. Imaju sve osim vremena. Obrazovani su i situirani. O novcu se ne govori u brojkama. Novac se pokazuje kroz naručeno jelo, strukirano odijelo, „lajfstajl“. Kronični umor, frustracije, stres i pretrpana „to do“ lista pretvara vas u kotačić koji je na pragu burn out sindroma. Jedna ogromna utrka na materijalno i oku vidljivo. Okrenimo medalju na drugu stranu.
Pored vas prolazi i neizbrojiva masa ljudi u kojoj se isprepleću nacije, jezici, rase. Taj multikulturalni utjecaj obogaćuje sredinu na kulturnoj razini te velikom gradu daje dušu. Integracija je itekako bitna, ali u jednom takvom okruženju učite stostruko. Potrebno je otvoriti oči i selektirati ulazne podatke. Podzemne, nadzemne, autobusi, tramvaji, voze u svim smjerovima. Čak i nakon godinu i pol dana u ovoj urbanoj džungli znam posegnuti za mapom kako bih bila sigurna da se vozim u pravom smjeru.
Prvo što mi pada na pamet kada promislim na München su muzeji i kulturni sadržaji. Odrasli i djeca rado provode slobodno vrijeme u muzejima. Muzeji su opremljeni inovativnim sadržajima, nerijetko dvojezičnim pojašnjenjima te ekranima osjetljivima na dodir. Prilagođeni su posjetiteljima svih dobnih skupina te često viđam predškolce koji veselo stišću tipke i na njima prilagođen način uče o pračovjeku.
Muzej koji je mene fascinirao je „Fuenf Kontinente Museum“ (Muzej pet kontinenata) do kojeg se vrlo lako može doći pješke iz strogog centra grada. Prelaskom iz jedne prostorije u drugu imate priliku učiti o Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi, Oceaniji, Aziji. Osnovan je 1862. godine te uz brojne izloške kontinuirano nudi posebne tematske izložbe. Zadnja takva koju sam posjetila bila je o tepisima iz Turkmenistana.
Na rubu Marienplatza prema Viktualienmarktu smjestio se Spielzeugmuseum (Muzej igračaka) te za samo 4 eura nudi cijelu paletu Barbika, željeznih i drvenih vlakova/tramvaja te svakakvih, pomalo sablaznih krpenih lutaka. Sam prostor je pomalo mračan, penjete se po skripućim stepenicama te je sadržajem više prilagođen odraslima nego djeci.
Stara i Nova Pinakoteka, Mensch und Natur, Deutsches Museum, Botanischer Garten, Oktoberfest Museum (pivo zapravo potječe iz Egipta, jeste li to znali?) sve su to male riznice bogatstva koje se svakodnevno, osim ponedjeljkom, nude znatiželjnim posjetiteljima. Većina muzeja zatvorena je ponedjeljkom, a nedjeljom otvaraju svoja vrata za simboličnu cijenu od jednog eura.
Ukoliko se s Marienplatza uputite pješke prema Odeonsplatzu naići ćete na uličicu u kojoj se odvijala povijest. Viscardigasse je prolaz koji spaja Residenzstrasse i Theatinerstrasse. Uličicom se prelijeva zlatni trag koji simbolizira sve one koji su ustrajali na vlastitim idealima i nisu podizali ruku u znak pozdrava Hitleru. Takvi su najčešće završavali u koncentracijskom logoru Dachau.
Ludwig II. zaslužan je za postojanje poznate praćene ture „Dvorci Bavarske“. Na bavarsko prijestolje popeo se kao 18-godišnjak te je do svoje 40-e godine uspio izgraditi par dvoraca iz bajke. Na gradnju velebnih zdanja potrošio je obiteljsko bogatstvo stjecano kroz osam stoljeća te su ga zbog straha da ne dovede državu na rub bankrota smijenili pod izlikom duševne bolesti. Ubrzo nakon toga misteriozno se utopio zajedno sa svojim psihijatrom, doktorom von Guddenom. Njegov najpoznatiji dvorac Neuschwanstein izgrađen je na jugozapadu Bavarske u pokrajini Allgaeu, a poslužio je kao predložak bajkama Walta Disneya.
U bajkovitu avanturu možete se zaputiti i sami. Potrebno vam je pet ljudi, jedna Bayernticket (promo karta za turistička središta Bavarske) te obuća za penjanje. Karta se može kupiti i on-line što uvelike olakšava organizaciju dana.
Prekrasna rezidencija Ludwiga II. nalazi se i nedaleko od centra grada. Uz pripadajući park zasađen zelenilom, kolekciju pozlaćenih kočija te skupocjenu zbirku porculana, po lijepom vremenu možete uživati u šetnji jezerom promatrajući labudove i patke.
Ono što mene u ovom gradu posebno fascinira su zelene površine. Englischer Garten (Engleski vrt) najveći je i najljepši park u Münchenu. Površinom je veći i od Central Parka u New Yorku. Nepregledna zelena površina služi kao oaza mira svim onim prezaposlenim biznismenima s početka priče. Tu se igra badminton, trči s kućnim ljubimcima, pije pivo ili kava, leži na prostirci uz rijeku, kupa, veseli, slavi, drijema, čita, šeta. Iako u neposrednoj blizini centra, dio parka poznat je i kao nudističko kupalište.
Münchenski surferi s Eisbacha (dio Engleskog vrta uz rijeku) svakodnevno pokazuju svoje umijeće na dasci bez obzira na godišnje doba i temperaturu vode. Na samo dvanaestak metara širine uspijevaju zadiviti slučajne prolaznike i uporne promatrače. Studenti željni zarade će vas za par eura voziti u modernim rikšama kroz park, a šetnju uvijek možete prekratiti zaustavljanjem u Biergartenu (Pivski vrt).
Za duže boravke svakako se isplati obići dva prekrasna jezera koja su se smjestila ne tako daleko od Münchena; Starnberger See te Chiemsee. Starnberger See poznat je po svojim organiziranim tečajevima ronjenja. S obzirom na dugi radni tjedan Nijemci se jako vesele festivalima, koncertima, kinu, izlascima, večerama te druženjima vikendom.
Najpoznatiji festivali u Münchenu:
- Fašnik
- Starkbierfest (Festival jakog piva)
- Fruehlingsfest (Proljetni festival)
- Oktoberfest (Festival piva)
- Christkindlmarkt (Božićni sajam)
- Tollwood winter & summer festival (Multikulturalni festival koji obuhvaća kulinarske specijalitete, piće, muziku, show, prodaju hand made predmeta)
Festivali se najčešće održavaju u prostranim šatorima na Theresienwiese (Terezijine poljane, livade), koje su smještene svega par stanica od centra grada.
Jedan od meni najdražih festivala su Dani Afrike. Ulaznicu sam prošle godine platila 8 eura, ali ono što sam ulaskom u te šatore dobila je neprocjenjivo. Žene u šarenim haljinama, muškarci koji sviraju bubnjeve, ručno oslikana keramika, čaj od mente, kava s aromom, muzički instrumenti za koje nisam ni znala da postoje, kultura pletenja kose, a povrh svega jedna velika opuštenost i osmijeh za svakoga.
Volim i ulične festivale hrane. Zadnje što sam probala zalutavši na Truck Food Festival su burgeri od škampi i mesa sa zapečenim sirom, pire s komadićima purećeg mesa, dinstanim rezancima od paprike i umakom od krastavaca i vlasca.
Svaki grad je priča za sebe, jedan veliki čušpajz lonac u kojem ionako svatko vidi ono što želi vidjeti. Kultura. Tradicija. Običaji. Životne navike. Svaka priča ima dvije strane.
Dođi pa vidi.
