Povijest krumpira počinje na Andama, planinskom lancu u Južnoj Americi. Za taj dio svijeta karakteristična je česta promjena temperature kao i nekvalitetna zemlja. Usprkos svemu tome, krumpir je rastao i uspijevao i na više od 4.000 metara, što dovoljno govori o snazi ove namirnice.
Navodno da počeci sežu čak 7.000 godina u povijest, a ono što fascinira je izdržljivost i hranjiva vrijednost. Ipak, Europljani su se s krumpirom sreli tek u 16. stoljeću, tj. onda kad su ga konkvistadori donijeli iz Perua na stari kontinent.
Bez obzira na hranjive sastojke, Španjolci su ga vrlo slabo koristili s obzirom da su smatrali kako je krumpir hrana za nižu klasu. Bilo je potrebno mnogo vremena da se krumpir proširi po cijeloj Europi i dođe do statusa koji ima danas.
On je izvor ugljikohidrata, a posjeduje i vlakna koja olakšavaju digestivne procese i stvaraju osjećaj sitosti. Također, bogat je vitaminom C i kalijem koji su neophodni pri velikim naporima.
Zanimljivosti
- Europljani godišnje prosječno pojedu duplo više krumpira od Amerikanaca
- Svjež krumpir dobar je za opekotine
- Najzdraviji način pripreme jest kad ga se sprema - neoljuštenog
