Galerija
Krenete li prema Obrovcu s mora, iz Zadra ili Šibenika preko Benkovca, u njega ćete ući pomalo svečanim spustom niz tri velike serpentine koje će vas dovesti sve do ljepotice Zrmanje. Kada vam se iznad grada otvori pogled na krovove, strme litice i rijeku u njihovu dnu, posve je jasno zašto je ovdje nastao grad. Rijeka je bila put, život, zaštita i više nego dobar razlog za ratove i borbe.
Obrovac se prvi put spominje 1337. godine, ali njegova je povijest puno duža, o čemu svjedoče ostaci antičkoga naselja u okolici. U srednjem je vijeku bio trgovački grad kroz koji se odvijala razmjena između obale i unutrašnjosti, a posebno važna bila je trgovina solju s mora. Gradom su upravljali krbavski knezovi Gusići, odnosno Kurjakovići, a u 16. stoljeću zauzeli su ga Osmanlije, a onda i Mleci, Austrija pa Francuska.
Kako je sve krenulo nizbrdo...
Šetnja kroz ovaj gradić otkrit će tako brojne slojeve njegove povijesti – od ostataka utvrde Kurjakovića ponad grada, preko crkava, tradicionalnih kuća i onih s austrougarskim potpisom... Ali njegov je izgled možda najviše oblikovala ona nedavna povijest. I da smo prolazite kroz Obrovac, ne možete ne primijetiti špalir jednakih (iako odnedavna - šarenih) nemaštovitih zgrada socijalističke gradnje na sjevernoj obali Zrmanje .
U drugoj polovici 20. stoljeća, bivša je država u Obrovac smjestila proizvodnju trikotaže, slovenski je Elan ovdje izrađivao plastična plovila, a onda je početkom 1970-ih započeta izgradnja onoga što će postati najvećim industrijskim fijaskom čitave Jugoslavije. Tvornica glinice gradila se dvostruko duže nego što je radila, sedam godina, a za potrebe pogona smještenog u 20 zgrada trebalo je “pojačati” i smještajne kapacitete grada – tako je Obrovac dobio svoj betonski prvi red do Zrmanje.
Iako se pokazao neuspješnim u poslovnom smislu, “projekt Jadral” zapravo je oživio ovaj gradić koji je dobio neke nove stanovnike, njegovim su se ulicama počeli muvati inženjeri sa svih strana, u gradu je otvoreno kino i pregršt modernih sadržaja i život je bio lijep. Jadral je zatvoren 1977., i grad se ispraznio, ali ni otprilike kao petnaestak godina kasnije kada je počeo rat i kada baš ništa više nije bilo lijepo.
... pa ipak uzvodno
A nakon njega Obrovac je ostao zaboravljen, uspavan, zvali su ga “gradom duhova” koji bi pažnju dobio uglavnom samo kada bi se Zrmanja prelila na njegove ulice. Ali Zrmanja je u Obrovac, kako je zapravo oduvijek i bilo – i vratila život. Turisti, u potrazi za prirodnim ljepotama, za adrenalinom kojega u njezinu kanjonu ne manjka, za autentičnim iskustvima i okusima, prisvojili su i probudili Obrovac. I ne čudi nas to jer je doista odlična baza za istraživanja južnog Velebita, bogate tradicije dalmatinske Zagore, obližnje Krupe, Kudina mosta i njegovih legendi.
Ostajete li dan, dva ili više, neće vam biti dosadno. Provrludajte ulicama čija atmosfera spaja Mediteran i Zagoru, posjetite ono što je ostalo od tvrđave, kušajte prisnac, prošećite Zavičajnim muzejem. A onda – na rijeku, brodom, raftom ili kajakom, već od koje ste sorte, i divite se ovom kraju, dramatičnom krajoliku punom suprotnosti... i udahnite punim plućima njegovu (uspavanu) ljepotu.
Neodoljiva mediteranska salata: Trik za najfiniji preljev koji se "radi sam"
