Balkanski Jeruzalem mnogima je jedan od najljepših gradova u Sjevernoj Makedoniji. Kako i ne bi, kad su i Ohrid i njegovo jezero na popisu zaštićene svjetske baštine.
Specifična arhitektura, mir koji se pronalazi u manastirima, kao i specijaliteti poput pastrve ili makala – kremastog savršenstva koje domaćini jedu na vrućem kruhu s ajvarom ili pinđurom, odlična su „reklama“ za bajkovitu destinaciju smještenu na hridi koja nudi i puno više.
Ondje zaljubljenici u povijest praktički na svakom koraku otkrivaju neko od nalazišta. Toliko su rasprostranjena da neki stanovnici u vrtovima rade samo noću kako ih netko ne bi vidio da prilikom okopavanja nailaze artefakte zbog kojih bi njihova okućnica mogla postati „kamp za arheologe“. U šetnji kamenim uličicama naići ćete i na brojne prodavaonice bisera po kojima je Ohrid čuven. No samo su dvije obitelji koje ih izrađuju na originalan način.
Receptura za emulziju kojoj duguju kvalitetu i sjaj dobro je čuvana obiteljska tajna koja se prenosi samo na muške potomke, a dobiva se od „ribljeg srebra“, odnosno ljuski ribe plašice koja živi u jezeru.
Certifikat za izradu imaju obitelji Filev i Talev, a prilikom kupovine ćete ih i dobiti kao dokaz da imate „pravu stvar“.
Priča obitelji Filevi započela je početkom 20. stoljeća kad je Mihailo Filev upoznao ruskog doseljenika s kojim je jednom prilikom, šetajući obalama jezera vidjeli ribare kako nose košare endemske plašice. Kao znak velikog prijateljstva Rus je Filevu otkrio tajnu tehniku izrade bisera od „ribljeg srebra“, odnosno ljuski.
Od tada očevi te obitelji prenose mudrost svojim sinovima, a jedinstveni nakit omiljeni je ženski ukras koji iz Ohrida dospijeva u sve kutke svijeta.
