Nakon avanture u Palermu, prijestolnici najvećeg mediteranskog otoka, stiglo je vrijeme za daljnje istraživanje otoka. Već prije puta zaključili smo kako je uvjet bez kojeg se Sicilija ne može vidjeti, automobil. Njega smo rezervirali prije dolaska na otok, a pokupili ga zadnji dan boravka u Palermu. S obzirom na srce sezone, rentanje auta je bilo nešto skuplje pa smo za pet dana potrošili oko 320 eura, u što sam pri izračunu uključio dva puta punjenje benzina do vrha (ukupno prošli nešto više od tisuću kilometara) i full osiguranje.



Ovo se pokazalo definitivno isplativim, jer kad se cijena podjeli na četiri osobe zasigurno je manje od svih prijevoza busom i ostalim prijevoznim sredstvima koje bi morali platiti. O komforu da i ne pričamo, jer smo s autom mogli stati na sva moguća mjesta, kretati kad nas volja i biti potpuno opušteni, naravno, čim smo se navikli na ludi sicilijanski promet. 'Našu' Fiat Pandu smo uzeli preko posrednika autoeurope.co.uk koji radi sa svim značajnim rent a car kućama, i rentanje preko njih bi preporučio svima, s obzirom da je znatno jeftinije nego uzimanje auto direktno kod agencije koja renta (Sixt, Europcar, Budget i ostali).



Četvrti dan boravka na otoku, bio je isplaniran za odlazak na vulkanski otok u Tirenskom moru, Stromboli. Otok je vremenom postao turistička atrakcija, a do njega jednodnevne izlete rade razne turističke agencije. Upravo u jednoj takvoj smo i mi uzeli aranžman, za 45 eura po glavi, s polaskom iz Milazza. S obzirom da nam je put za Liparsko otočje (skupina u koju pripada i Stromboli) bio predviđen u 12:30 sati, iz Palermo smo krenuli oko osam ujutro, jer do Milazza treba prevaliti oko 200 kilometara autoputa. Ova vožnja i više je nego ugodna jer se cijelo vrijeme vozite uz obalu, a jedino čime sam ja donekle bio iznenađen je ogroman broj tunela na putu (ipak je Sicilija brdovita).

> Krug po Siciliji: Avantura po otoku koji ima više stanovnika nego Hrvatska

U Milazzo stižemo oko 10:30, obavljamo kupovinu namirnica potrebnih za izlet, nakon desetak minuta motanja po centru nalazimo parking, koji je i ovdje, besplatan. Za Milazzo ne mogu reći da je nešto posebno lijep, radi se o lučkom gradu, a ono što upada u oči je smeće koje zatrpava ulice. Zapravo, kad bolje razmislim, sve dane na Siciliji sam imao dojam kako su komunalci u štrajku, jer gotovo niti jedno mjesto, neko više, neko manje, nije bilo pošteđeno nakupljenog smeća na ulici.

U luci brzinski ispijamo kavu pogrešno naručivši 'latte macchiato' koji odgovara bijeloj kavi, a ne kavi s mlijekom koju smo htjeli. Ukrcavamo se na brod zajedno s ostalih 70 – 80 putnika i put na Lipare može započeti. Nakon par minuta i dolaska na otvoreno more, brzo shvaćamo zašto ove otoke nazivaju i Eolski otoci.



Naime, prema legendi, otočje je bilo dom grčkog boga vjetra Eola, a s obzirom na to da je brod uskoro počeo nalikovati na rollercoaster, možda u ovoj legendi zbilja nešto i ima. Naime, ukoliko patite od morske bolesti ili nečeg sličnog, možda bolje da ovaj izlet preskočite. Prvo postaja gdje je dio ljudi izašao jest otok Lipari, a do njega su brojni putnici na brodu vrećice napunili svim onim što su tog dana pojeli i popili. Srećom, posada je spremna na to, tako da je cijelo vrijeme vožnje jedan član posade stajao na sredini broda i dijelio vrećice za povraćanje.

Na već spomenutom otoku Lipari izašao je dio ljudi, a mi smo nastavili put i nakon cca 3 sata stigli na Panareu. Riječ je o malom i preslatkom otoku gdje smo dobili dva sata vremena koje smo odlučili iskoristiti za morske radosti. Na otoku nema prometa, pa vas uokolo razvozi malo električno vozilo (kakvo se inače koristi za golf). Kako je do plaže bilo 15 – 20 minuta pješke, odlučili smo se za prijevoz. Male brdovite ulice električno čudo svladava brzo, na plaži ste za pet minuta, a to zadovoljstvo košta tri eura po glavi. Plaža je ovdje dosta zgodna, na njoj provodimo sat vremena, nakon čega se pješice vraćamo u luku gdje nas čeka brod spreman da nam pokaže veličanstveni Stromboli.



Uskoro dolazimo do njega, otoka malenog površinom, al izuzetno visokog, koji strši 926 metara u zrak. Iskrcavamo se u Ginostri i nadamo se da ćemo biti dovoljno sretni da ugledamo erupciju vulkana i vidimo lavu. Za razgled otoka imamo cca tri sata, koja odlučujemo najprije potrošiti na plaži. Ono što nas veseli je crni pijesak (vulkanski) i u pozadini veličanstveni vulkan koji svako malo izbaci poneki oblak dima, pa pomislimo da ćemo biti dovoljni sretni da vidimo erupciju. Odlazimo kasnije na večeru, unatoč značajnoj udaljenosti od kopna cijene su i ovdje, kao i na cijeloj Siciliji ok, pa pizze i paštu plaćamo 10 eura u prosjeku.



Ubrzo se ukrcavamo na brod i radimo krug oko otoka, s namjerom gledanja eruptiranja vulkana. Razmišljali smo i o penjanju, međutim vodič je obavezan, a i za tu aktivnost bi trebalo izgubiti čitav dan. Iz broda gledamo dio poznat kao 'Sciara del Fuoco', što je zapravo crna 'nizina' na dijelu otoku gdje lava teče u more. Provodimo oko pola sata lagano kružeći oko tog dijela, Stromboli i dalje izbacuje dim, ali čini se kako ćemo nažalost ostati zakinuti za erupciju i doživljaj lave. Nažalost, kasnijom provjerom shvatili smo kako to zapravo i nije previše čudno, s obzirom da vulkan eruptira u pravilu svakih par godina, a zadnje izlijevanje lave bilo je prije dvije godine, tako da trebate biti pravi sretnik da erupciju doživite.


Kad već pišem o Stromboliju, valja napomenuti kako je popularan i u književnosti i filmskom svijetu. Tako je veliki Jules Verne završetak svoje novele 'Putovanje u središte zemlje' smjestio upravo na ovaj otok, Stromboli je J.R.R. Tolkienu poslužio kao inspiracija za fiktivni vulkan u Mordoru, a slavni talijanski redatelj Roberto Rossellini ovdje je 1950. snimio film s Ingrid Bergman.



Ukoliko vas muči isplati li se otići na Stromboli, unatoč tome što erupciju vjerojatno nećete vidjeti, odgovor je da. Čak i bez erupcija, vulkan izgleda impozantno, a ako vam se ne da raditi ovaj izlet i vožnja po uzburkanom moru nije za vas, posjetite poznatiji vulkan, Etnu. Nakon dva i pol sata vožnje (bez zaustavljanja), oko 22 sata stigli smo natrag u Milazzo, gdje smo imali najlošiji smještaj na cijelom proputovanju. Naime, hotel California (kakvo ime) gdje smo noć platili 60 e po sobi, nalazi se na dobroj lokaciji, ali uz to što nije klimatiziran ima tuš kadu u kojoj se valjda tuširati mogu samo Froddo Baggins i ostali hobiti. Uglavnom, ako rezervirate na vrijeme, za te pare ćete vjerojatno naći i nešto bolje, ali s obzirom na našu rezervaciju u zadnji čas, ostala nam je samo California.

Nakon tuširanja Maja i ja smo još napravili đir po gradu koji je prilično živ navečer, popili čašu vina i vratili se nazad u hotel. Nakon prospavane noći (unatoč nedostatku klime i +30 u sobi spavao sam kao 'zaklan') vrijeme je bilo za daljnje otkrivanje otoka, a sljedeća na putu je bila princeza Sicilije, Taormina.

Nastavak pročitajte ovdje.
 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju