Raskošne građevine s kipovima mudraca koji smireno sjede u meditaciji. To je najčešća asocijacije kada pomislimo na azijske hramove. No, Indija je prepuna hramova koji i nisu toliko poznati. Hramova koji su prepuni erotskih motiva i seks ikonografije.
Naime, prije nego je Indija postala izrazito puritanska, na što su utjecale muslimanske dinastije, Britanci i brahmanska kasta svećenika, seksualne norme bile su puno liberalnije. Prije 13. stoljeća jednaka važnost pridavala se spiritualnosti i sekularnome. Seks je bio predmet u formalnom obrazovanju, a ne zaboravimo, ova je zemlja majka najpopularnije knjige o seksu, Kamasutre, napisane između 2. i 4. stoljeća prije nove ere.
No, podsjetnici na ovo razdoblje puno su vidljiviji i razasuti svuda po Indiji. Urezani su u kamen, a najpoznatiji su Hram sunca u Konarku, u budističkim pećinama Ajanti (iz 2. st. pr.n.e.) i Ellori (između 5. i 10 st.).
Najbolje očuvani, ali i s najživopisnijim primjerima erotike, su hinduistički hramovi u malom gradu Khajuraho. Do danas ih je preživilo 85, a izgradila ih je dinastija Chandela između 950. i 1050. godine. Prije 30 godina UNESCO ih je proglasio svjetskom baštinom.
Još uvijek lokalne žene nose cvijeće i mirisne štapiće za svoje molitve, više ni ne primjećujući skulpture koje prekrivaju sve zidove. Bogovi i boginje, ratnici, glazbenici, životinje i ptice. A do božanskih bića, erotske skulpture, s muškarcima, ženama u nemogućim položajima, orgije…
Teorije o njihovom nastanku su razne. Od toga da je dinastija Chandela slijedila tantričke principe, koji su diktirali ravnotežu između muškog i ženskog principa, druge da su hramovi u to doba smatrali, kako mjestom obožavanja, tako i mjestom učenja, a najvažnija vještina u životu je, ipak, ona vođenja ljubavi, a neke pak teorije kažu da je ovakva ikonografija služila za sreću jer je simbolizirala nov početak.
