Galerija
Onaj tko još nije bio na Lopudu svakako bi taj naš otok trebao staviti na svoju listu, i to čim prije. Naime, šarm tog otočića osvoji vas čim na njega kročite. Od kamenih kućica, prirode, jedne od najljepših pješčanih plaža, povijesnih znamenitosti, palmi - nevjerojatno je zapravo da se na jednom tako malo mjestu može naći toliko ljepote odjednom.
A tu su i mirisi hrane koji vas mame da isprobate sve morske specijalitete u nekima od vrhunskih restorana kad idete s plaže. Jedno od mjesta koje nikako ne smijete propustiti jest konoba Mandrač, mjesto na koje se vraćam i četvrti put otkad sam prvi put posjetila Lopud.
Razgovarali smo s vlasnicom, koja nam je otkrila tajnu te male čarobne konobe koja je omiljeno mjesto i turista i mještana.
Kako je uopće konoba započela s radom?
''Naša konoba u obiteljskoj kući mog supruga na Lopudu smještena je uz mandrač po kojem je dobila i ime; u kući u kojoj se generacijama slavilo hranu, dobro jelo i gostilo s prijateljima. Uz istu strast prema finoj hrani živjelo se i u mojoj obitelji, tako da su Vidovi i moji afiniteti prema kuhanju, druženju za trpezom s dragim ljudima uz ukusna jela i dobra vina bili prirodni preduvjeti da se upustimo u ovu gurmansku avanturu.
Vido je inženjer strojarstva koji se jedno vrijeme bavio i politikom, a ja sam diplomirala turizam i primarno se bavim event managementom i PR-om. Konoba je spoj nas dvoje koji i putovanja planiramo prema odabiru hrane i vina koje želimo kušati, pa i sve ostalo podređujemo tom imperativu. I u svakom društvu razmjenjujemo recepte s naglaskom na finese koje prave razliku. Izgleda da je otvaranje Mandrača prije osam godina bio naš prirodni put'', priča nam Tilda Grossel Bogdanović te objašnjava zapravo poprilično jednostavan princip rada.
''Svojim gostima nudimo samo ono što bismo mi blagovali i ponudili najdražima. U kulinarstvu morate biti iskreni da biste bili dobri.''
Kako se biraju jela koja se nađu na jelovniku?
''U početku je naglasak bio na obiteljskim tradicionalnim rićetama, kojima smo davali ono malo nečeg svoga, poštujući podneblje, sezonu i autentiku... ali vrijeme je donijelo i neke novosti, neke nove kuhare, od svakoga smo nešto naučili. Otvoreni smo i prema nečemu drukčijem ako zadovoljava osnove uvjete vrhunske kvalitete i, naravno, mora bit gulozno kako bi se naš gost poželio vratiti u Mandrač'', objasnila nam je.
Što gosti najviše naručuju?
''Moram priznati da gosti naručuju sve s jelovnika jer upravo prateći zanimanje gostiju za pojedina jela i mi prilagođavamo ponudu. Neka jela imamo od otvaranja konobe i uvijek su popularna, neka smo zamijenili. U svakoj sezoni dodajemo nešto novo. Vido cijelu zimu prikuplja i sortira drva za gradele jer je jedna vrsta drva dobra za neke vrste mesa, neka duga vrsta drva za ribu - svako to drvo daje i svoj miris i doprinosi konačnom okusu. Ovo je samo crtica da vam približim naš pristup i odnos prema kulinarstvu'', priča Tilda.
Koji je specijalitet kuće?
''Ako ćemo statistički gledati broj prodanih jela, prvak svijeta je pasta s limunom, ali i torta Mandrač od šipanskog rogača, lopudske naranče i čokolade ide ukorak s njom.''
Ima li način života na otoku veze s jelovnikom?
''Itekako, pratite ono što dozrijeva u koje vrijeme i upravo to sezonsko, svježe i autentično dobiva naglasak u našem jelovniku. Sada uživamo u svemu što nam bogata ljetna trpeza može pružiti: od dinje i pipuna, pomadora, balančana, kukumara, mladih tikvica i graha rogačića do pupatora (cvjetovi tikvica) i poveruna (male zelene paprike).
Kad je sezona šparoga, na jelovniku su jela s divljim šparogama, kad je motar mlad i sočan, spravljamo ga freškog na salatu ili pravimo rizot od motara. Veliki dio namirnica kiselimo i koristimo cijelu sezonu. U sezoni agruma uživamo u svježim narančinima, narančama i limunima, ali ih jako puno i prerađujemo u mermeladu. Zimi kad prvi mraz prođe kupus raštan, činimo tradicionalnu zelenu menestru'', priča nam.
Kako uspijevaju uvijek napraviti da se svatko osjeća dobrodošlo i da se osjeti onaj osjećaj, kako se kaže, topline doma?
''To nam je jako važno. Ne fejkamo, ne trčimo za profitom, živimo Mandrač, živimo Lopud i sve ono što se servira na našoj trpezi'', zaključila je te poručila svoji gostima da će uvijek ostati dosljedni, pristupati namirnicama s punim poštovanjem i spravljati sve onako kako spravljaju svojoj obitelji.
Biste li život na otoku zamijenili ponovnim povratkom u gradsku vrevu?
''Presretna sam na Lopudu i ne vidim se više u Gradu, osim povremeno i privremeno, ali taj odmak od grada došao je upravo i isključivo zbog te nesnosne gužve, stresa, brzine, nervoze koje urbani život nosi i svake godine dodatno pojačava brzinu. Jako volim putovati, ali Lopud je dom i tu se osjećam potpunom'', priznaje vlasnica Mandrača.
Što mislite zašto se na Lopud uvijek vraćaju oni koji su ga makar jednom posjetili?
''Mislim da je čarolija Lopuda zarazna; naši stari kažu: "Onaj tko se jednom napije lopudske vode, uvijek se Lopudu vraća."
Kao osoba koja godinu provodi na otoku, evo što nam Tilda kaže zašto je Lopud zapravo toliko divan i što bi svatko na njemu trebao vidjeti i ne zaobići
''Lopud pruža izvrstan spoj prirodne ljepote, mira i arhitektonskog sklada, ali on je tako malen da ga za dva-tri dana možete u potpunosti propješačiti i sve što vas privlači posjetiti... od ponte na krajnjem zapadu otoka, šetnicom do Lafodije, preko Granda, pa kroz park Đorđić-Mayneri do Kneževa dvora i Franjevačkog samostana.
Kad se uspnete na sv. Ivana ili na tvrđavu Kaštio, uživat ćete u zapanjujućem pogledu na cijeli akvatorij u krugu od 360 stupnjeva. Onda se spustite kroz polje do uvale Poluge na jugoistoku, a na povratku ne smijete zaobići popularnu plažu Šunj. Sve je to turistička šetnja, a ono zbog čega je Lopud zapravo divan je taj spokoj i zadovoljstvo koje pruža, ovo je otok zadovoljnih ljudi'', zaključila je.
Najbolje čuvana tajna Kvarnera: Otok tirkiznog mora i filmskih zalaza na kojem kuglica sladoleda košta manje nego na kopnu
