Ono što su nekoć bili lava kolač, fondue i muffini, posljednjih su godina gastrokreacije koje dobro izgledaju na društvenim mrežama, obećaju zdravlje i mladolikost – ili osjećaj da jedemo nešto ekskluzivno.
Crna, crvena i zlatna hrana
Na ushićenje darkera u dvijetisućitima je crna hrana postala ogroman trend. Tijesto za pizzu, tjestenina, pa čak i kava te sladoled bojili su se na sve strane aktivnim ugljenom, radi zdravlja, dakako. Oduševljenje je nastalo iz pretpostavke da aktivni ugljen tjera toksine iz organizma, što je i točno, ali problem je u tome što je nutritivno i osiromašuje za minerale poput kalcija i kalija.
Osim s aktivnim ugljenom, zaigralo se i s crvenom, zlatnom, ljubičastom, zelenom…, bojama koje lijepo iskaču od drugih fotografija na društvenim mrežama, kao i šljokicama. Tko nije probao unicorn latte sa šljokicama u novom mileniju, samo je napola živio!
Sok od celera
Dok su se nekoć krčkale čarobne juhe od kupusa koje skidaju bezbroj kilograma u tjedan dana, jedna od opsesija novog milenija je ništa manje čaroban sok od celera. U Hrvatskoj nešto malo manje, vani nešto više, trčalo se u trgovine po superpovrće koje obećaje savršeno zdravlje - od lijepe kože do većeg broja spermija.
Već oko podneva police s celerom bi nerijetko zjapile prazne jer je potrebna solidna količina da bi se svakog jutra popilo četiri decilitra naiskap. A istraživanja o cijeloj stvari? Nitko ne pobija zdravstvene blagodati celera, ali studije jednostavno ne prate toliku famu.
Lažno meso
Nakon Imitacija slanine, mljevenog mesa i hrenovki, na velika vrata stigla je i lažna govedina, odnosno junetina. To osobito vrijedi za vegansku alternativu junećih burgera lansiranih prije koju godinu.
Iako svatko može okusiti razliku između pravog mesa i biljne inačice, na oko bi se neki mogli i prevariti. „Meso iz kojeg curi „krv“ na dodir zbog dodatka cikle pokazao se kao pun pogodak i oduševio je vegane diljem svijeta svojim okusom. Sviđa se i onima koji odgovornim djelovanjem žele zaštiti planet.
Nemamo ništa protiv lažnog mesa, ali pitamo se što nedostaje finom neprocesuiranom povrću i biljnim proteinima u izvornom obliku.
Superskupi burgeri
Biste li platili 760 kuna za tanjur mariniranih rebarca s guščjom jetrom, tartufima i korjenastim povrćem? A ako vam kažemo da se sve to nalazi u pecivu i predstavlja burger? Dvijestisućite su poludjele za aristokratskim burgerima u kojima se šepure cijenjeni japanski wagyu i argentinska govedina, usitnjeni jastozi, kečapi sa šampanjcem i tartufima, ponajbolji kavijar.
Trend skupih burgera je lagano ušetao i u Hrvatsku, ali još uvijek stoji čvrsto na zemlji, a na nama je da odlučimo hoće li nas bolje „utješiti“ konkretan steak ili onaj u inkarnaciji burgera.
Avokado je kralj
Dobrodošli u eru avokada! Predmet želje ekipe koja se trudi jesti što manje ugljikohidrata postao je apsolutni hit kako slanih, tako i slatkih jela. Od neuredno naslaganih kriški na kruhu, namaza koji mijenja maslac, proteinskih bombi s kakaom i umjetnim zaslađivačima - avokado je kralj u kojem se gušta od jutra do večeri. Volimo avokado, čak i strpljivo čekamo da sazrije i postane jestiv jer u naše trgovine stiže nezreo. No neki tvrde da ipak nije vrijedan cifre koja se često plaća u bistroima za preskupe sendviče što ga sadrže u tragovima, lali to je valjda cijena slave. Da je avokado glumac, sigurno bi bio netko kao Brad Pitt.
Smoothie bowl
Ako je avokado Brad Pitt, smoothie bowl mora da je Angelina Jolie. Zdjelica puna finih, zdravih i šarenih sastojaka, poput izmiksanog voća, maslaca od kikirikija, avokada, algi, acai bobica, maca praha, psylliuma, sjemenki obećaje dug život, mladolikost i zdravlje, a osim toga može odlično izgledati na Instagramu.
Međutim „smoothie na žlicu“ može sadržavati gomilu (zdravih) masti i šećera. No kalorije su ipak kalorije, a te ih moćne zdjelice mogu nabrojiti i više od tisuću ako se zanesemo ubacujući veselo namirnice u blender. Odlično ako želite nabaciti pokoji kilogram!
Ulje od tartufa
Jelima poprskanima uljem od tartufa može drastično narasti cijena – i ne bismo imali ništa protiv toga da se radi o finoj namirnici, a ne proizvodu koji većinom te cijenjenje gljive nije ni vidjelo. Iako je trend kupovine ulja od tartufa započeo u devedesetima, i dalje se drži. Anthony Bourdain svojedobno je rekao kako je ulje od tartufa jestivo poput lubrikanta, a i sve više chefova se slaže kako je trošenje novca na ulje s aromom tartufa uzaludno.
