Više uživate na osamljenim lokacijama nego na ulicama velegrada? Ako je tako, imamo za vas pravu poslasticu: Agrafu u Grčkoj. Niste čuli za ovu regiju? Niste jedini. I samo joj ime kaže da nikada nije bila u centru pažnje. Agrafa bi se mogla prevesti kao nezapisana ili neoznačena. Kada su bizantski pisari naišli na Agrafu koja se smjestila duboko u unutrašnjosti, planinama odsječena od ostatka svijeta, nadjenuli su joj ime koje joj najbolje odgovara. Tada previše udaljena da bi se našla na kartama, neistražena ljepotica nije privukla čak niti Osmanlije koji su od nje odustali jer im je bila previše divlja i teška za uspostavljanje kontrole. Zbog toga se Agrafa zapisala i kao jedno od rijetkih područja Grčke koje nisu okupirali. Među stanovnicima, koji su kao i njihov kraj, otporni i neukrotovi, posebno se istaknuo borac za neovisnost Antonis Katsantonis, a revolucionarni vođa Georgios Karaiskakis koristio je Agrafu kao bazu iz koje je terorizirao osmanske trupe dolje u ravnicama.
Godine 1823. osmanski garnizon, povlačeći se iz obalnog grada Missolonghija izgubio se nedaleko od Agrafe. Dezorijentirani neumoljivim planinama, šumama i surovim gudurama, upali su u zasjedu grčkih boraca koji su ih izbrisali kod sela Agios Vlasios, u slavnoj bitci Grčke revolucije. Osmanlije se nikada više nisu približile tom području. Agrafa je ostala neovisna, ali to joj nije donijelo previše koristi. Regija je ostala siromašna i izolirana, a ljudi su teško spajali kraj s krajem. U kasnom 19. stoljeću stanovnici su krenuli trbuhom za kruhom. Novi dom su našli u okolnim ravnicama, Ateni ili čak u Americi.
U Agrafi je većina naselja raštrkana duž planina jer ravnica gotovo da nema, a do njih se može stići iz Atene, dugom i vijugavom vožnjom. Odvede li vas put u taj kraj Grčke možete se zaustaviti u Frangkisti, neobičnom selu koje veliki klanac razdvaja na istočni i zapadni dio. Ondje ćete pronaći i veliko umjetno jezero Kremastu s razasutim otočićima koji su zapravo vrhovi brežuljaka skrivenih ispod površine. Krenete li dalje, u srce Agrafe, putevima koji presijecaju rijeke, šume i sela crvenih krovova, mogli biste pomisliti da ulazite u zaboravljeni svijet gdje vrijeme kapa, a ne teče. Agrafa se nerijetko uspoređuje sa Švicarskom zbog svojeg alpskog ugođaja, ali otmjena skijališta su izvan granica nezapisane regije. Prvi službeni popis stanovništva potječe iz 1950-ih, a danas Agrafa broji 11.000 stanovnika.
Struja je došla tek 1980-ih, a mnoga sela još uvijek čekaju asfaltirane ceste. Izolacija je ujedno i blagoslov i prokletstvo Agrafe koja uspijeva očuvati tradiciju, floru i faunu - ali ondje nije lako živjeti. Zime su duge i surove, a odsječenost od ostatka svijeta je čest slučaj za hladnijih mjeseci. Agrafa najviše privlači planinare koji žele istražiti neutabane staze, kao i zaljubljenike u prirodu. Jedna od magnetskih privlačnosti tog kutka Grčke je u osjećaju slobode i strahopoštovanja prema krajoliku, a mnogi putnici koji su je posjetili tvrde da tišina agrafinih vrhunaca i pogledi za pamćenje izazivaju poniznost, skromnost i zaljubljenost u neočekivanu ljepotu tog ponosnog kraja.
Najviši most na svijetu: Rekorder nad svojeglavom rijekom koji će vam uštedjeti 3 sata putovanja
