Visine zastrašujućih 330 metara i sa 105 katova, ova zgrada gotova je samo izvana. Iako se gradi već gotovo 30 godina, daleko je od završetka, a ovo je priča o 'Hotelu sudnjeg dana' u najzatvorenijoj zemlji svijeta.
I diljem planeta mnoge zgrade ostale su nedovršene. Takve ćete naći i u najrazvijenijim zemljama, jednostavno se projekt pokaže promašenim ili investitor ostane bez novca i zgrada koja je trebala imati namjenu ostane utočište duhova. Ipak, od svih nedovršenih i napuštenih zgrada ova je, s obzirom na to da se nalazi u Sjevernoj Koreji, najtajanstvenija.
Izgradnja hotela Rjugjong, započela je davne 1987. godine u Pjongjangu, kad je željezna zavjesa još uvijek postojala. Hotel je trebao biti ponos zemlje i svojim piramidalnim stilom pokazati arhitektonski iskorak i modernizaciju, ali s padom komunizma i raspadom Sovjetskog Saveza počeli su problemi s gradnjom, a kulminirali su 1992. godine kad je zemlju zadesila velika ekonomska kriza pa je izgradnja piramidalnog hotela obustavljena.
Naravno, ideju za samu zgradu dobio je veliki vođa Kim Il Sung, koji je izoliranom državom upravljao punih 46 godina, od 1948., pa sve do smrti 1994. Zgrada je trebala postati najveća na svijetu i pokazati moć Sjeverne Koreje, a Kim se na njezinu gradnju odlučio nakon propasti ideje o organizaciji Olimpijskih igara 1988., kad je za domaćina izabran južnokorejski grad Seul.
Hotel je trebao imati tri tisuće soba, ogromnu kockarnicu, a osam katova bi se vrtjelo tako da bi gosti uživali u večeri i stalno mijenjali pogled. Da je završena po planu, postala bi prva zgrada sa sto katova izvan SAD-a i najviši hotel na svijetu. No, kao što smo već napomenuli, nakon sloma SSSR-a sve je obustavljeno.
U vrijeme izgradnje ideju su kritizirali mnogi, a među njima i poznati češki arhitekt Jan Kaplicky, koji je za hotel rekao da nema veze s arhitekturom jer moderna arhitektura ne može postojati bez slobodnih ljudskih bića koja u njoj mogu uživati. Kao što je dobro znano, ta je zemlja, nažalost, i danas poznata po kršenju ljudskih prava, nepostojanju osobnih sloboda, ali i koncentracijskim logorima, u kojima često završavaju i cijele obitelji. Zbog toga razloga hotel je postao poznat i po nadimku ''Hotel sudnjeg dana'', a časopis Esquire svojevremeno ga je proglasio najgorom zgradom na svijetu.
No unatoč kritikama gradnja je nastavljena 2008. Naime, egipatska telekomunikacijska tvrtka Orascom odlučila je tad investirati 400 milijuna dolara, a u zamjenu je tražila uvođenje 3G mreže. Mnogi su to shvatili kao početak otvaranja zemlje jer je konačno stranom kapitalu omogućen ulazak na tržište.
2011. konačno je završena fasada, a za godinu poslije planiralo se veliko otvorenje, u čast stote godišnjice Kim Il Sunga. Iste godine prvi je put dopušteno i fotografiranje interijera, a slike su pokazale praznu i neuređenu unutrašnjost. Za pokretanje hotela interes je pokazao i internacionalni hotel Kempinski, koji je najavio dovršetak cijele stvari za 2013.
Naravno, i sami možete zaključiti kako je cijela priča završila. Kempinski se iz svega povukao službeno objasnivši kako se u Sjevernoj Koreji još uvijek ne može poslovati.
Kako se ne bi sramotila, sjevernokorejska vlada čak je brisala i fotošopirala hotel sa službenih slika Pjongjanga. Rjugjong se vratio u život 2018. svjetlosnim showom, ali samo izvana jer hotel još uvijek nije spreman primiti goste. LED diode uključuju se samo za važnih događanja u gradu, no osvjetljenje bi moglo značiti da vlada ima plan za obnovu ili dovršetak zgrade. Do tada će "Hotel sudnjeg dana" biti najviša građevina na svijetu koju nitko ne koristi niti u njoj živi ili radi.