Iako se ni mi u Hrvatskoj ne možemo požaliti izborom voća (i povrća) u kasno proljeće, ljeto i ranu jesen, ali za one koji vole egzotične vrste, Indija je stvarno raj, osobito u ovo doba godine.
Mango, papaje, ananas, banane, kokos daju se naći i kod nas, ali ovdje, to je nešto potpuno drugačije. Ananas je slađi i mekši, sočniji. Mango je neopisiv u usporedbi s onime koji se kod nas može kupiti. Papaje teksturom i pomalo okusom podsjećaju na dinje, no slađe su za jesti.
Banane su minijaturne, a štandovi s kokosom na svakom su uglu. Kokosova vodica ovdje je jako popularno piće, pa "kokos majstori" u nekoliko pokreta mačetom razrežu vrh kokosa i za 2,5 kune možete se poslužiti tim veličanstvenim, rashlađujućim pićem.
Osim ovih vrsta za koje znamo i kod nas, ima i voća koje je krajnje neobičnog izgleda, a i okusa. Jack fruit odnosno nangka (ili u Bangladešu kathal) voće je koje može narasti do 90 centimetara duljine i težiti više od 30 kila.
Tu je i liči, voće koje izgledom podsjeća na jagodu, ali s njom nema nikakve veze. Iznutra je bijelo i sluzavo, ali ukusno. Pitaja, poznata i kao dragon fruit zbog svog osebujnog izgleda, teksturom je slična kiviju, samo bijela iznutra, no nije toliko kisela. Okus joj je više neutralan.
I na kraju, moj favorit, mangostin, koji nema veze s mangom. Okruglo je poput jabuke, samo male, boje je patlidžana, a iznutra ima kriške poput mandarine, samo bijele i sluzave. Jako osvježavajuće i ne preslatko voće, idealno za tropsku klimu.
Od povrća pogled najviše privlače mini patlidžani, nekih 7,8 centimetara veliki i široki oko centimetar i jako ukusni. Zanimljivo je da se gotovo svo povrće ovdje kuha barem duplo duže nego kod nas.
Sve u svemu, ovdje je nemoguće ostati gladan.
