I dok se kod nas na 1. studenog, odnosno Sisvete, svi upućujemo na groblja i prisjećamo se preminulih članova obitelji sa sjetom i tugom, u Meksiku to izgleda potpuno drugačije.
Meksikanci se od 31. listopada do 2. studenog prisjećaju svojih mrtvih, no to nije tužna ili morbidna prigoda već slavlje života onih koji su preminuli. Meksikanci ukrašavaju groblja i provode vrijeme tamo vjerujući da se tih dana otvaraju vrata neba i duše pokojnih članova obitelji dolaze provesti vrijeme s njima.
Ususret Danu mrtvih Meksikanci naprave oltare za svoje pokojnike čime izražavaju dobrodošlicu njihovim dušama. Na oltaru je omiljena hrana pokojnika, ali i neki njihovi predmeti, oni koje su osobito voljeli dok su bili živi.
Sve to se posloži na oltar u obiteljskom domu, a Meksikanci vjeruju da duše uzimaju esenciju hrane koja im je ponuđena. A kada duše odu, ostatak obitelji pojede tu hranu i podijeli je s prijateljima i susjedima.
Oltari nisu oltari bez lubanja napravljenih od šećera, tu je i poseban kruh, pan de muertos, koji se radi samo za ovu prigodu i cempasuchil, neveni koji daju poseban čar oltarima.
Snažno je vjerovanje da se duše vraćaju u svijet živih jedan dan u godini da bi bili sa svojim obiteljima. 31. listopada u ponoć vjeruje se da se vraćaju duše djece koja su umrla, angelitos odnosno mali anđeli, a oni onda ostaju cijeli dan sa svojim obiteljima. Iduću noć dolaze duše odraslih. Ova tradicija slavljenja Dana mrtvih u Meksiku postoji već više od 2000 godina.
Da je veza između pokojnih i živih članova obitelji jako važna u Meksiku pokazuje stari običaj po kojem su se mrtvi pokapali vrlo blizu kuće, obično u središnjem dijelu dvorišta. No s dolaskom Španjolaca i katolicizma, ovaj običaj se promijenio. Sada se pokojnici pokapaju na grobljima, a groblja se ukrašavaju jer se vjeruje da se mrtvi tamo prvo vraćaju.
U nekim selima ostavljaju se latice cvijeća od groblja do kuće, tako da duše znaju pronaći put. A u nekim zajednicama običaj je provesti cijelu noć na groblju i napraviti svojevrsnu zabavu. Donese se hrana, pjeva se, svira, priča, jede i pije, karta cijelu noć.
A u gradu Meksiku održava se i parada u kojoj su sudionici obučeni u kostime kostura ili imaju nacrtane lubanje na licu.
Dan mrtvih je toliko specifičan i definirajući aspekt meksičke kulture, 2008. zaštitio ga je i UNESCO kao dio svjetske nematerijalne baštine. Mnogi Meksikanci preporučuju posjet svojoj zemlji upravo u ovo vrijeme.
