Galerija
Povodi za dizanje bune bili su uglavnom isti kao i kod drugih seljačkih buna koje su se dizale od početka srednjeg, a u našim krajevima osobito često na početku novog vijeka, od ranog 16. stoljeća. Težak život, velika davanja i nazamislivo nasilje susjedgradsko-stubičkog vlastenina Franje Tahyja i njegovih sinova nad njihovim kmetovima, na kojeg su pritužbe došle i do kralja, bili su povod organiziranju seljaka još 1571. i1572 godine.
Kmetovi tako sastavljaju vladu na čelu koje postavljaju Matiju (Ambroza) Gupca, kao njegove zamjenike Ivana Pasan(e)ca i Ivana Mogaića, a za vrhovnog kapetana seljačke voske biraju Iliju Gregorića. Kako problem s Tahyjem ni kralj ni ban nisu mogli ili htjeli riješiti, seljaci su iz protesta – prestali plaćati poreze, na što im je Tahy im uzvratio slanjem naoružanih plaćenika. Kod i danas žive Gupčeve lipe u Gornjoj Stubici seljaci su ih dočekali naoružani i spremni - i izvojevali malu ali važnu pobjedu.
To se, međutim, nije svidjelo Hrvatskom saboru koji ih je, na čelu s banom Jurjem Draškovićem, proglasio “izdajicama domovine” - što se pak nije svidjelo seljacima u Hrvatskoj, ali ni onima “preko Sutle”. Prepuštena sama sebi, mala seljačka vlada nastavlja “puntanje kmetov” - seljaci se sve više organiziraju i povezuju, koliko mogu naoružavaju i otkazuju poslušnost vlastelinima.
“Velika buna”, kako su je nazivali onda, ili “hrvatsko-slovenska”, kakvom je "postala" mnogo kasnije, započela je napadom na Cesargrad u noći s 27. na 28. Siječnja. Ogroman zamah koji je buna dobila prekida obračun sa Žumberačkim uskocima - (u ovom slučaju) feudalnim plaćenicima - koji se dogodio 5. veljače. Samo nekoliko dana kasnije, 9. veljače, buna je ugušena u završnoj bitci kod Donje Stubice. Seljaci nisu imali šanse protiv potiv puno bolje opremljene i naoružane plemićke vojske, baruta i topova.
Matija Gubec je uhvaćen i nekoliko dana kasnije raščetvoren na Markovu trgu u Zagrebu, ali njegov otpor i ideje ostale su živjeti u “narodu” i umjetnosti (od Šenoina romana, drame Mirka Bogovića, radova Radauša i Augustinčiča do prve hrvatske rock-opere trojca Krajač-Prohaska-Metikoš). Na posebno slikovit način, posljednjih 15-ak godina bunu oživljavaju entuzijasti iz dvadesetak udruga predvođenih Družbom Vitezova Zlatnog Kaleža.
Svake godine početkom veljače organiziraju festival posvećen Seljačkoj buni koji počinje „puntanjem kmetova“, okupljanjem kod rodne kuće Matije Gupca, gdje planiraju akcije protiv Tahyja. Kao i na svakom pravom srednjovjekovnom festivalu, posjetitelji mogu dobiti živi uvid u nekadašnji život kroz prikaz obrta i zanata, sajmove i gastro-ponudu, a vrhunac manifestacije je uprozorenje Bitke kod Stubice.
Više od 300 sudionika u glasnom spektaklu prikazuje sukob seljaka i plemića i izrazito atraktivne borbe mačevima, kopljima, sabljama i srednjovjekovnim topništvom. Ove godine završna će se bitka, uz bogat popratni program, održati u subotu, 7. veljače 2026., u 14 sati u centru Donje Stubice. Navratite jer - buna traje!
