Na južnoj strani brda Pinski rat, koje se nalazi odmah iznad uvale Kale u Veloj Luci, nalazi se špilja koja je postala jedno od najznačajnijih arheoloških lokaliteta na području cijele Europe.
Vela spila ili Vela špilja sama po sebi predstavlja fenomenalnu prirodnu atrakciju. Vapnenačkom stijenom nadsvođena ovalna dvorana dimenzija 50 x 40 m visine dvadeset metara osvjetljena je s dva veća otvora u svodu nastalih prirodnim urušavanjem, kroz koje ulazi prirodno svjetlo. U špilju vodi ulaz širine osam metara. Okrenut je prema jugu, a s njega se pruža spektakularan pogled na cijeli zaljev i Blatsko polje.
Dugo je godina Vela špilja bila samo prirodna atrakcija na otoku Korčuli. Nedaleko od Vele Luke, ovdje se dolazilo upoznati sa Zemljinom unutrašnjošću i stijenama. Sve do 1951., kada počinju prva ozbiljna istraživanja. Arheološki tragovi ukazuju da je Vela spilja poput vremenske kapsule u kojoj su pohranjeni važni značajni povijesni podaci.
„U Veloj spili je na jednom mjestu moguće pratiti kontinuitet ljudskog postojanja od trenutka kad je naša vrsta došla iz Afrike u Europu pa sve do danas. Taj se život manifestira ogromnom količinom ostataka hrane, ljudskih ostataka, tisućama različitih kremenih, kamenih, glinenih, koštanih i drugih ukrašenih i neukrašenih artefakata koji svjedoče o materijalnoj, ali i duhovnoj kulturi ljudskog roda u cjelini.
U naslagama Vele spile lako je moguće pratiti praktički sve civilizacijske mijene, ali i promjene reljefa, nestajanje osebujnog pleistocenskog životinjskog svijeta, prilagodbu i promjenu biljnih vrsta i, što smatramo najvažnijim, razvitak ljudske tehnologije u vremenskom rasponu od neandertalca (tj. od pojave homo sapiensa u ovim krajevima) pa do dana današnjeg“, piše dr.sc. Dinko Radić, što je i podijeljeno na stranicama Vele spile.
„Otkrilo se da je Vela špilja tisućljećima služila čovjeku kao sklonište i utočište od vremenskih neprilika, ali i kao mjesto za život. U naslagama Vele spile koje datiraju iz vremena između 15.500 i 13.000 godina pr. Kr. pronađeno je 36 malih keramičkih predmeta. Nalaz se sastoji većinom od krhotina modeliranih životinja, izrađenih pažljivim oblikovanjem sirove gline naknadno ispečene u vatri“, naglašavaju na društvenim mrežama Vele spile.
Navode i kako su tijekom lednog doba u Veloj spili boravili lovci ne jelene, divlje magarce i pragoveda, ali i ptica te druge životinje. Za obradu ulova lovci su koristili različite kremene i koštane alatke. Analizom ostataka moguće je doznati više o vrstama životinja i njihovoj starosti, kao i dijelovima koji su se preferirali za jelo, te više o mikrolokacijama gdje su životinje ulovljene.
Po čemu su ovi pronalasci značajni?
Do pronalaska keramičkih fragmenata u Veloj špilji smatralo se da su se ljudi počeli baviti keramikom tek kad su napustili nomadski način života, i to prvenstveno kako bi izrađivali keramičko posuđe. Ovo otkriće dalo je naslutiti da su se mnogo ranije nego što se smatralo ljudi počeli baviti izradom keramičkih figurica.
Uz mnoštvo keramičkih predmeta, u špilji su pronađena i dva dječja groba. Kosturi su pronađeni položeni na bok u zgrčenom položaju, a veće kamenje raspoređeno u blizini daje naslutiti o postojanju grobne arhitekture. No to nisu jedini grobovi pronađeni u ovoj špilji.
Tijekom iskapanja 1985. pronađena su dva skeletna groba, a dva tijela pokopana su s ulomcima hvarske keramike. Položaj kostura pomalo je specifičan. Oni su ležali na kamenoj konstrukciji u zgrčenom položaju, s glavama nagnutima na stranu.
Oko jedne od lubanja bio je raspoređen niz morskih pužića. Ovi iznimno dobro očuvani grobovi predstavljaju izniman primjer pokapanja na jadranskim otocima. Mještani su ove kosture nazvali Dida i Baba.
Znanstvena istraživanja u Veloj spili i dalje traju, a u planu su i radovi koji će doprinijeti turističkoj prezentaciji kao i dodatnoj zaštiti špilje.
