Najsvetiji hinduski grad Varanasi, koji zovu i Banaras ili Kashi, nalazi se na rijeci Ganges i tisućljećima je kulturno i vjersko središte, pa nije neobično da je poznat i po brojnim hramovima. Ipak, složit će se i domaći i turisti, jedan je sasvim poseban.
Ratneshwar Mahadev hram je koji se nalazi toliko blizu rijeke da je veći dio godine u njoj, no ni to nije neobično jer je u prošlosti bilo više hramova na samoj obali Gangesa. Ono zbog čega je ovaj 15 metara visok hram drugačiji od svih drugih je činjenica da je nagnut. I to ne malo, nego punih 9 stupnjeva. Kosi toranj u Pisi, za usporedbu, nagnut je za nešto manje od 4 stupnja.
Fotografije pokazuju da hram sredinom devetnaestog stoljeća još nije bio nagnut, a naginjati se počeo vjerojatno početkom dvadesetog stoljeća. Zašto se naginje nije poznato, ali pretpostavlja se da se dio tla urušio pod njegovom težinom pa se počeo naginjati unazad. Baš kao i toranj u Pisi.
Prema starim fotografijama i slikama hrama, postojali su i drugi nagnuti hramovi na obali Gangesa, ali svi su, osim Ratneshwara Mahadeva, izgubili bitku s vodom. I njegovo je svetište veći dio godine pod vodom.
Iako se ne zna kada je točno hram izgrađen, legenda kaže da je to bilo pred bar 500 godina. Kaže i da ga je sagradio sluga Raja Man Singha za svoju majku Ratnu Bai. Nakon što je hram dovršen, izjavio je da sada vratio dug svojoj majci. U tom času hram se počeo naginjati. Naravno, zato jer nikada ne možemo vratiti dug majci. Zbog te je legende hram poznat i kao Matririn Mahadev ili – dug majci.
Ipak, vjerojatnije su teorije o izgradnji hrama one koje kažu da je izgrađen između 1825. i 1830. Vjerojatno ga je izgradila kraljevska obitelj Amethi ili, prema drugima, kraljica Baiza Bai od Gwaliora, također u 19. stoljeću.
