Kad nam fotograf Romeo Ibrišević kaže da u Samoboru i okolici nije vidio tako lijep izvor kao što je onaj potoka Bistrac - mi mu vjerujemo. Sa svojim Zelenim stopama Romeo ih je fotoaparatom nanizao more u svojem stažu, a kako kaže, ima ih u tom kraju više od 800. Koliko je Romeo objektiv(an), nije sporno, no potok Bistrac već dugo ne opravdava svoje ime.
Do središta šumske idile o kojoj s čežnjom govori i Josip Grgos (vlasnik špilje u kojoj se jede fina, domaća hrana) vode neki novi putokazi nego prije kakvih 70 godina, kada je ugostitelj na izvoru stvorio sjećanja koja će sa sobom nositi dok je živ. Sjećanja na šalabajzanje po šumi sa školom i bezbrižnost u tom komadiću samoborskog raja zarasla su u trnje i obrasla grmljem, no to je manji problem. Ljudi koji nisu htjeli ili mogli vidjeti tu ljepotu ostavili su za sobom ružan trag. Dovukli su štednjake, hladnjake, razbijene školjke i druge gadosti koje ne samo da kvare štimung usred prirode nego joj i štete.
Zapamtite, u prirodi ostavite samo tragove svojih koraka! Pokupite smeće, čuvajte prirodu i budite odgovorni prema njoj!
Romeov je plan da sa svojim Zelenim stopama počisti to ruglo i omogući nekim novim klincima da kraj Bistraca stvore uspomene, koje će ih kao Josipa Grgosa pratiti i kad zagaze u osamdesete.
„Dovest ćemo i ronioce jer neki susjedi tvrde da su iz samog izvora virile i olupine automobila, frižideri i šparheti... Sada su vjerojatno negdje na dnu tog izvorčića na koji su nekada samoborske učiteljice vodile djecu na izlet. Gospodin Josip Grgos, kojem su sada 84 godine, rekao je da bi rado pomogao urediti taj izvor.
Možda do njega napraviti i malu šetnicu ili barem očistiti stazu od granja i zaraslog trnja. Sam izvor nalazi se ispod sela Mala Jazbina, iz kojeg se tek nazire stazica kojom se dolazilo do izvora. Sada su tamo stare gume, zahodske školjke, odbačene kante od ulja i drugi 'suveniri' koje su stanovnici odbacivali nizbrdo“, ispričao nam je Romeo Ibrišević, u nadi da će se uskoro isprati gorki okus sudbine tog nekoć bistrog potoka.
