"Najveći dio naših života usmjeren je ili na prošlost ili na budućnost. Stalno smo zauzeti, ali s vremena na vrijeme možemo uroniti u trenutak. Zadovoljstvo kaisekija dolazi od zaborava na sve ostalo i gubljenja u tom iskustvu", kaže chef Niki Nakayama koja svojim gostima u Los Angelesu, u restoranu s dvije Michelinove zvjezdice omogućuje iskustvo najfinije japanske kuhinje – veličanstveni kaiseki.
Uloga pomno pripremljenih i posluženih, malih jela od ultrasezonskih sastojaka jest zaboravljanje svega - osim onoga što se upravo događa i uživanje svim osjetilima u svakom zalogaju kako bismo se što bolje povezali s hranom. Kaiseki se prakticira u restoranima, kao i na čajnim ceremonijama, a nekoć su jestiva remek-djela bila i dio muške zabave u "četvrtima užitka", uz piće. žene i zabavu.
Kaiseki ima i transcendentalnu komponentu jer svoje korijene vuče iz japanskih samostana, gdje je umjetnost pripreme hrane i uživanja u njoj neraskidiva od duhovnog svijeta. Nekoć je kaiseki bio puno skromniji, s manje jela i manje razgovora, ali danas se njeguje opušteniji pristup.
Kaiseki se najčešće smatra visokom japanskom kuhinjom i kao takav se najčešće sastoji od devet sljedova, iako se možete susresti s šest ili 15 sljedova. Svako jelo definirano je određenom metodom kuhanja, a na stol se najprije donosi sakizuke, malo jelo od ukiseljenih sastojaka koji će probuditi apetiti za jelima koja slijede. Na stolu se može naći i hassun, jelo koje simbolizira sezonalnost, suimono, odnosno jušno jelo s dashi temeljcem na koje se stavlja osobit naglasak. Zatim, tu je i tsukuri – slijed koji uključuje sashimi, yakimono (jelo s roštilja), takiawase (kuhano jelo, obično od povrća pomiješanog s malo mesa), shokuji (jelo od riže posluženo s miso juhom i kiselim krastavcima) te mizugashi ili mizumono (plata japanskih slatkiša ili voća).
“Kaiseki je podsjetnik da je život puno veći od onoga što jesmo i da trebamo odvojiti vrijeme kako bismo cijenili ono što nam priroda daje. Poanta je u tome da budemo zahvalni i cijenimo trenutak koji je ovdje i sada“, kaže Niki Nakayama.
