Možeš li nam reći što si radila u životu dok se nisi odlučila iseliti?
Bila sam tipična zagrebačka studentica Ekonomije, koja je više vremena provodila oko faksa nego na samom faksu. Povremeno sam uz studij radila raznorazne poslove, a zarađeni novac bih potrošila na putovanja po Europi. U 2008. frend je išao poslovno u Dubai i predložio mi da mu se pridružim. Par dana kasnije, s kuferom i bez vize bila sam u avionu na svom prvom putu prema Bliskom Istoku.
Pri dolasku, shvatila sam da sam potrefila njihov “Eid” iliti Bajram, pa me viza nije dočekala na aerodromu kako je bilo isplanirano. Usljedilo je 15-satno tumaranje aerodromom, pa 6-satno spavanje u aerodromskom hotelu (koje košta ko suho zlato, ali umor ne pita), pa zatim 5-satno iskopavanje tranzitne vize s kojom sam napokon mogla ući u Dubai. Prvi dojmovi o ljudima, kulturi hrani i vremenu su me zaista fascinirali jer je to bilo nešto potpuno drugačije od onoga što sam imala prilike iskusiti u Europi. Nakon tjedan dana provedenih tamo, vratila sam se u Zagreb. Razmišljanje o povratku u tu zemlju kopkalo me svaki dan. Falilo mi je sunce, pješčane plaže, ljudi koje sam upoznala, mjesta koja sam posjetila, sve... no, bila sam svjesna da sa par stotina kuna u džepu ne mogu započinjati zivot u Dubaiju. Trebala bih odraditi 10 godina svojih sezonskih poslića prije nego što bih uspjela skupiti lovu da isfinanciram godinu dana rente za garsonjeru u Dubaiju.
>> Prstom po svijetu: Priča o najhrabrijoj hrvatskoj autostoperici
Tako sam nastavila studirati sve dok 2 godine kasnije nisam došla na ideju da odem raditi na kruzer. Plaćeno putovanje oko svijeta zvučalo je odlično i bilo dobar temelj za zaraditi novce i uštediti za novi početak u Dubaiju. Na kruzeru sam radila godinu dana. Koliko god sam bila oduševljena Karibima, Amerikom, Meksikom, Baltikom, Mediteranom, i dalje sam bila odlučna u namjeri da kad završim - selim u Dubai i tamo nastavljam sa studiranjem. I tako, nakon što sam još 2 puta turistički posjetila Emirate, i ostvarila dosta poznanstava, konačno sam se ‘trajno’ doselila u 2011. Mali kofer, mala ušteđevina i velika očekivanja su sve što sam ponijela iz Zagreba. No više nego dovoljno, jer tamo sam se već osjećala kao kod kuće.
Kako su protekli prvi dani u Emiratima?
Prvi dani na novoj adresi bili su čisto hedonističko iživljavanje. Nakon napornog rada na kruzeru, htjela sam maksimalno uživati u luksuzu koji Dubai pruža. Spavanje do podne, pa doručak uz plažu, pa plivanje, sunčanje s prijateljima, večere u lokalnim restačima, partijanje u klubovima do 3 ujutro pa after-partiji, bili su sastavni dio moga dana. Istina, takvih je dana bilo i u Hrvatskoj, ali ovo ovdje je sve nekako bilo na drugoj razini.
Plaže u sklopu luksuznih rezorta s fenomenalnom uslugom, ponudom hrane i pića, vodenim sportovima, ekstravagantno uređeni klubovi s otkačenim performansima (akrobati, patuljci, itd) - sve je to bilo puno drugačije nego kod nas. Odlazila sam posjetiti i druge Emirate: Abu Dhabi, Fujairah, Sharjah, Ajman, Umm al Quwain i Ras al Khaimah, koji su drastično različiti od Dubaija. Puno mirniji, i osim Abu Dhabija, manje razvijeni, no lijepi na svoj način. Inače, osim izleta u druge Emirate (city break), stanovnici Dubaija često odsjednu u hotelima u Dubaiju. Nije neobično za vikend ili neki blagdan uzeti luksuzni hotel i provesti dan s obitelji ili prijateljima, uz bazen i dobru hranu.
>> Ovo su najjače monarhije modernog svijeta
Uvedi nas laike u jedan prosječni dan, recimo utorak...
Danas, 4 godine kasnije, moj utorak izgleda drastično drugačije nego na početku. Nema više spavanja do podneva i beskrajnih tulumarenja. Na zadnjoj sam godini faksa; dižem se oko 6, furam maloga u vrtić, idem na predavanja pa doma. U biti radni dani funkcioniraju kao kod nas, većina ljudi je na poslu do 4-5, a zatim se ide doma.
No razlika je u tome što je u Emiratima i navečer živo. Kod nas preko tjedna često nema žive duše na ulici. U Dubaiju se navečer ponovno nekud izađe, bilo na cugu, u klubove ili shopping centar. U ljetnim mjesecima (4.-9) vrućine su jake pa se sav život odvija u zatvorenim klimatiziranim prostorima, tako da su mallovi jako popularni za sve aktivnosti, i ostaju otvoreni do kasno u noć.
Kakvi su ljudi, kako se ponašaju prema strancima?
U Emiratima živi oko170 različitih nacionalnosti. Od 9 milijuna ljudi, njihovih Emiraćana je manje od 1 milijun. Pristojni su i uljudni. Nisam svjedočila nikakvim incidentima. Žene se većinom druže s drugim Emiraćankama, dok se muškarci često druže sa strancima.
Druželjubivi su i vole se zabavljati. Jedina mana što znaju biti hvalisavi; pravit će se da imaju moć utjecati na bilo što, srediti ti posao preko noći, zaobići zakone, riješiti bilo koji problem… no vrlo je vjerojatno da se sljedeći dan neie ni javiti na telefon. Ima takvih naravno među svim nacionalnostima, no među lokalcima sam jako često primjetila ovaj ‘trend’.
>> Nezamisliv luksuz: Kako žive najbogatiji ljudi na svijetu?
Jesu li svi situirani, ima li nemira?
Da, svi stranci imaju posao. Bez posla nema vize. No, iako su svi zaposleni i na prvu izgleda su svi u Emiratima bogati, to nije tako. Ima puno srednjeg sloja, pa i siromašnih, ali svi imaju krov nad glavom. Nemira nema, prosvjedi su zabranjeni. Onima koji bi pokušali raditi bilo kakve nemire prijeti zatvorska kazna i deportacija.
Kakva je hrana, ima li alkohola i po kojoj cijeni?
Izvrsna klopa! Mislim da definitivno svatko može naći nešto po svom ukusu. Ponuda je toliko raznovrsna da ne znam uopće čega nema. Imamo čak i balkansku kuhinju koja se poslužuje u jednom restoranu/noćnom klubu. Isto tako, može se jako fino najesti za malo novaca, a može i po astronomskim cijenama. Na primjer, u Dubaiju mozete pronaći sladoled koji drži apsolutni rekord u svojoj cijeni - 817 dolara za kuglicu. Naravno, sa zlatnim listićima.
Alkohol se može naručiti gotovo u svim hotelima, znači na svakom koraku. Svi fancy lounge barovi i klubovi otvoreni su u sklopu hotela, tako da imaju licence za prodaju alkohola. Usporedno s Hrvatskom, cijene su jako visoke. Obično pivo je najčešće iznad 50 kuna, a koktel oko 100. Ako želite rezervirati stol s bocom votke u poznatijem klubu, doći će vas preko 8000 kuna. Unatoč cijenama, alkohol se pije na veliko. Postoje i dućani s alkoholom u kojima se piće može nabaviti po znatno nižim cijenama. Tamo će na primjer pivo koštati tek 10 kuna. No, taj alkohol se smije konzumirati samo u stanu, ne može se piti na javnim plažama i ulicama.
Bi li savjetovala mladima da slijede tvoj put, naravno, ne na silu...
Savjetovala bih svakome tko je nezadovoljan životom u Hrvatskoj, zbog bilo kojeg razloga, da proba otputovati u neku drugu zemlju (ako za to ima uvjete). U Hrvatskoj su već godinama nezaposlenost i niske plaće velika motivacija mladima da napuste zemlju.
U ovom slučaju Emirati su dobar izbor, jer posla ima. Naravno, ima i konkurencije, tako da treba biti jako uporan i vrijedan. Isto tako, za one koji bi voljeli doći u Emirate, poželjno je da su ljudi otvorenog uma, voljni poštivati drugačiju kulturu, običaje i zakone.
Što ti je najljepše u Emiratima?
To što toliko različitih kultura živi u miru na jednom relativno malom prostoru. Mir i sigurnost su definitivno velike prednosti ove zemlje.
Neka anegdotica sa snalaženjem?
Kad sam doselila trebalo mi je vremena da shvatim kako autom doći do neke adrese. Cijeli Dubai je prožet autoputovima s puno traka, i lako se može promašiti izlaz koji ti treba. Tako sam jednom vozila u krajnjoj lijevoj traci i zabunom propustila svoj izlaz s glavne ceste. Nastavila sam voziti u lijevoj traci nadajući kako ću se negdje napokon okrenuti polukružno i vratiti nazad.
No to se nije desilo. Završila sam u Sharjahu, drugom Emiratu i nisam se pojma imala vratiti nazad, a začudo, nitko od prolaznika me nije znao usmjeriti. Put koji sam trebala prijeći u 20 minuta pretvorio se u lutanje od sat i pol.
Govori li se strogo arapski jezik, ili je i engleski in?
Arapski je sluzbeni jezik u teoriji, no u praksi engleski prevladava. Svi se njime služe i sve je napisano na oba jezika, tako da snalaženje za bilo kojeg stranca nije nikakav problem, niti je znanje arapskog potrebno da bi se ovdje živjelo.
Misliš li se vratiti, i zbog čega?
Najvjerojatnije jednog dana da. Većina nas stranaca smo tu privremeno, dok imamo posao i dok nam dobro ide. Nitko ne dobije njihovo državljanstvo, pa tako ni mirovinu.
Zbog toga je teško zamisliti da bih ovdje ostala do kraja života. Jedno što je život ovdje prilično skup, tako da bi ušteđevina, kolika god bila, brzo presušila, a drugo je što ne možeš ni imati prebivalište bez posla i vize. Netko ovdje ostane kratko, a netko i desetljećima, no svi se kad-tad isele.
Za kraj, poruka našim čitateljima...
Ako vas kopka da se iselite i okušate svoju sreću u drugoj državi, probajte! Nemojte imati predrasuda, jer svačije iskustvo je drugačije. Ja sam do sad imala samo pozitivna, netko možda ima negativna, no ne znaš dok sam ne dođeš i ne vidiš kako ti paše. Uvijek se lako vratiti u svoju domovinu, bogatiji za još jedno iskustvo, zar ne?.
