Galerija
Malo tko od običnih građana može odgovoriti kako zapravo od cvjetnog nektara nastaje gusti zlatni eliksir koji čuva naše zdravlje, ali nas i štiti od raznih virusa i upala. Industrijalizacija, upotreba pesticida i opće onečišćenje okoliša ugrožavaju zajednice pčela, koje su za nas ljude važnije nego što smo toga svjesni.
''Da bi smo shvatili aktivnost pčela u košnici, moramo znati razlikovali njihovu životnu organizaciju obavljanja poslova u košnici i izvan košnice, koja je nepromijenjena nekoliko milijuna godina unatrag'', objasnio nam je Ante Štavun, pčelar i predsjednik Saveza pčelarskih udruga Grada Zagreba, a mi smo njegove riječi pokušali slikovito dočarati u našem videu.
Tko je tko u košnici i kako su podijeljeni poslovi?
U jednoj košnici se u jeku glavne pčelarske sezone, koja obuhvaća svibanj, lipanj i srpanj, može naći i do 80 tisuća pčela. Pčelinja zajednica ima samo jednu maticu i do nekoliko tisuća trutova, dok su sve ostalo pčele radilice.
Sva zaduženja već su stoljećima podijeljena i rade se na isti način, svatko ima svoju ulogu. Pčele starije od 21 dana zadužene su za donošenje nektara i cijeli dan ga skupljaju po poljima i livadama. One mlađe od 21 dana čiste ''kuću'', održavaju higijenu u košnici, hrane podmladak i maticu te grade saće u kojima pohranjuju nektar preuzet od pčela sakupljačica. Od 18. pa do 21. dana starosti postaju čuvarice, štite košnicu i brane ulaz u nju. Ove marljive zujalice imaju pauzu samo pola sata dnevno da protegnu krilca i odu na toalet jer ne obavljaju nuždu u košnici.
Nakon navršenog 21 dana mijenja im se uloga i postaju sakupljačice.
''Od tada pa do kraja svog života, a to je još otprilike 21 dan ako ne stradaju prije iz nekog razloga, u prirodi sakupljaju nektar, propolis (smola s biljaka) i cvjetni prah, donose ih u košnicu i predaju kućnim pčelama'', kaže nam Ante Štavun i napominje kako je organizacija pčelinje zajednice sasvim drugačije hijerarhijski postavljena od, npr. zajednice mrava.
I trutovi imaju svoj zadatak iako se čine beskorisnima. Osim oplodnje matice, oni se brinu i za dobru atmosferu u košnici.
Kako nastaje med?
Pčele sakupljačice rilcem sišu nektar s cvjetova, koji skupljaju u svoj medni mjehur, u njemu ga donose u košnicu i s rilcem na rilce prenose ga kućnim pčelama, koje tom nektaru dodaju enzim koji proizvode njihove žlijezde te ga potom stavljaju u stanice saća. ''Taj enzim zvan invertaza razlaže disaharidni šećer saharozu na šećere: fruktozu (voćni) i glukozu (grožđani). Svaki zreli med sadrži određeni postotak ova dva prirodna šećera, a omjeri ovih šećera u medu bitno utječu na brzinu kristalizacije meda'', kaže nam Štavun.
U tom trenutku med je još nektar u kojem ima oko 80 % vode, a pčele tu količinu mašući krilima oko 200 puta u sekundi na ulazu u košnicu smanje na manje od 20 %, odnosno do prihvatljive razine.
''Kada su stanice saća napunjene do vrha, pčele tankim poroznim poklopcima od voska, propolisa i enzima žlijezda slinovnica poklapaju stanicu meda. Oko tri kilograma nektara potrebno je za jedan kilogram zrelog meda koji možemo jesti odmah. To je zreli med i odmah spreman za konzumaciju, što je poseban dar prirode'', kaže nam Ante Štavun, koji podsjeća da osim meda imamo i druge pčelinje proizvode, koji su također kao i med odmah konzumni, a jako su važni i korisni i u raznim proizvodnim privrednim granama – farmaciji, kanditorskoj industriji i medicini, poput matične mliječi, cvjetnog praha, pčelinjeg otrova, propolisa, voska perge ili zabrusta.
Kako razlikovati med od patvorina?
Iako će mnogi kupci reći kako imaju metode otkrivanja razlike između meda i patvorina, poput testa s mravima, potapanja žlice meda u vodu ili stavljanja iste na ubrus, ali pčelar Ante Štavun uvjerava nas kako je ih je razlikovati vrlo teško, posebice za laike.
''Pčelari su nekada po nekim pokazateljima mogli razlikovati med od patvorina, međutim današnja tehnologija u prerađivačkoj industriji je toliko napredovala tako da je teško čak i dobrom senzoričaru razlikovati med od patvorina. Ipak, prirodu je teško kopirati i umjetno proizvesti njezine blagodati, pa se autentičnost meda ipak može provjeriti'', kaže Ante Štavun.
''Kako bi se utvrdilo je li med zapravo med ili patvorina, najbolje je uzorak dostaviti u referentni laboratorij. Sve drugo nisu pouzdani načini otkrivanja patvorine'', dodaje i kaže kako patvoreni med na tržištu radi velike štete i ruši dobar ugled domaćih pčelara, stjecan desetljećima, a samo radi dodatne zarade i profita neodgovornih pojedinaca ili grupa.
''Javnom prodajom patvorenog meda na tržištu, dampiškim cijenama i sl. dovodi se u zabludu kupca, odnosno potrošača, što se jako loše odražava na povjerenje potrošača u pošteno pčelarstvo i kvalitetu proizvoda – meda'', kaže Ante Štavun.
No, ipak postoji nešto što bi trebalo ulijevati sigurnost kupcu da kupuje pravi proizvod.
''Nacionalna staklenka za med trebala bi jamčiti da je sadržaj u njoj med proizveden u Hrvatskoj. Oznaka na staklenki jamči da je sadržaj u njoj – med hrvatskih pčelinjaka'', dodaje.
''Neke vrste meda sadrže više arome ili gorčine, što ih ne čini manje kvalitetnima. Nekako je med od bagrema ili bagremov med najprihvatljiviji, kako najmlađoj populaciji tako i odraslima'', rekao nam je naš sugovornik o vrlo korisnoj i posebnoj namirnici u ljudskoj ishrani, koja se koristi kao dodatak prehrani.
''Med je jedan od vrlo malog broja namirnica koje se dobivaju iz prirode i mogu konzumirati odmah bez potrebe za ikakvom obradom ili dodacima. Koristi se za dobro zdravlje i zaštitu organizma od raznih viroza, upalnih stanja te kao preventiva za zaštitu od bolesti, ali i za sprječavanje širenja postojećeg bolesnog stanja'', kaže pčelar Ante Štavun i savjetuje kako ga je najbolje uzimati preventivno. Odrasle osobe bi trebale u tu svrhu konzumirati 1 do 2 grama meda po 1 kg mase tjelesne težine dnevno, a djeca upola manju dozu.
Važnost pčela za opstanak čovječanstva
''Pčele, kao i drugi kukci, jako su nam važne u prirodi jer bi bez njih, odnosno bez oprašivanja raznih biljnih vrsta poljoprivredna proizvodnja bila daleko ispod sadašnje kako kvalitetom tako i kvantitetom'', kaže Ante Štavun, koji ističe kako pčele oprašuju oko 80 % biljnih vrsta na Zemlji i još oko 10 % u kombinaciji s vjetrom.
''Zapravo, pčela obilazi cvjetove biljaka, iz njih siše nektar i tom prilikom s prašnika se na dlačice na njezinu tijelu 'hvata' cvjetni prah i ona preletom s cvijeta na cvijet nesvjesno raznosi stanice cvjetnog praha. To su muške spolne stanice koje oprašuju tučak cvijeta, od kojeg nastaje plod'', objašnjava Štavun.
Kaže se da kada pčele nestanu s lica zemlje, čovječanstvu preostaju još tri do četiri godine do izumiranja jer osim što rade nama ljekovit nektar, pčele oprašivanjem povećavaju prinose i do 70 % usjeva kojim se hranimo.
Pčelari upozoravaju na faktore koji ugrožavaju opstanak pčelinjih zajednica, a time i pčelarske industrije. Nepoštivanje propisa u nabavci, edukaciji i primjeni kemijskih sredstava u zaštiti bilja, prvenstveno neonikotinoida (insekticidi, pesticidi), kao i vrijeme zaštite bilja i doziranje mogu ozbiljno ugroziti život pčela jer se prskanje najčešće obavlja u vrijeme kada su i pčele i drugi oprašivači aktivni.
Ovim se ne ugrožavaju samo pčele nego i drugi kukci – oprašivači, a uzrok je često neznanje i nestručnost ili needuciranost osoba koje ta sredstva upotrebljavaju.
''Tu je kao važan faktor i nedostatak svijesti odgovornih struktura oko pomoći pčelarstvu, pčelarima, na održavanju zdravih pčelinjih zajednica u prirodi, pogotovo u vrijeme slabih pčelarskih godina. Pčelarenje je sezonski posao i ovisi o hirovitosti prirode, tako da zbog vremenskih nepogoda, zakazivanja pčelinjih paša, samim time i oprašivanja biljaka, pčelari trpe velike gubitke. Pčelar se financira kroz prinose koje dobije od pčela. Ako to zakaže, njemu sezona propada i ako nema subvencioniranja nastale štete, a toga već dugo nema, sam snosi troškove ili propada'', ističe predsjednik Saveza pčelarskih udruga Grada Zagreba te dodaje kako tome ne doprinosi ni slabi interes i poduzimanje mjera veterinarske i srodnih struka na globalnoj razini, koje bi trebale više ulagati u preventivu za sprečavanje pčelinjih bolesti, odnosno u istraživanja i pronalaženje novih lijekova na prirodnoj, ekološkoj bazi.
Svatko od nas, iako nije izravno vezan uz pčelarstvo, također može pomoći u očuvanju pčela. Tome doprinosi Franck i njegov Beestro za pčele, koji baš svatko može ''otvoriti'' na svom balkonu, prozoru ili u dvorištu. U Beestro posudi, osim dva čaja, dobit ćete i sjeme za medonosno cvijeće koje će tijekom sezone cvjetanja osigurati dovoljno hrane za desetke pčela. A dok pčele uživaju u hrani koju ćete osigurati za njih, vi uživajte u čaju koji su one osigurale za vas.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Franck po najvišim profesionalnim standardima.
