Galerija
Točan datum od kojeg postoji sladoled, naravno, nije poznat, ali neki povijesni zapisi otkrivaju da se u ledenim poslasticama uživalo već prije više od dvije tisuće godina. U Kini se već oko 2000. godine prije Krista kuhala mješavina mlijeka i riže sa začinima (često kamforom!), a potom se stavljala u snijeg da se stvrdne. Židovski kralj Salamon još je u 10. stoljeću prije Krista navodno uživao u zaslađenim mliječno-ledenim napitcima, a Perzijanci su se otprilike 400 godina kasnije sladili snijegom prelivenim sokom od grožđa.
Nešto slično volio je i Aleksandar Veliki – on je pak snijeg i led prelijevao medom i nektarom, a početkom nove ere Neron je navodno slao podanike da mu donesu led i snijeg iz Apenina (i brzo se vrate) kako bi ih zasladio voćem, voćnim sokovima ili možda medom i vinom i konzumirao ovaj desert prije nego bi se pretvorio u tekućinu.
Osim povijesnih podataka, o sladoledu – ne kažemo da ne zaslužuje - proširile su se i brojne legende, a najpopularnija je vjerojatno ona da ga je iz Kine u Europu donio Marko Polo. Europa je dosta kasnila za istokom u tehnologiji čuvanja leda, ali na Siciliji su već u 9. stoljeću bili poznati zaleđeni deserti - zahvaljujući Arapima koji su vladali tim talijanskim otokom – odatle i sorbetto ilitiga – (đul-)šerbet.
Prvi kremastiji sladoled umutio je 1565. godine Bernardo Buontalenti na dvoru Katarine Medici u Firenci. On je u sorbete dodavao i mlijeko, vrhnje i bjelanjak. Prošlo je čitavo stoljeće dok nije napravljen prvi sladoled na bazi kreme od žumanjaka – bilo je to u Francuskoj, ali autor mu je bio sicilijanski kuhar Francesco Procopio dei Coltelli, a njegova "carska kavana" Café Procope može se tako smatrati adresom na kojoj ne nastao moderni sladoled.
Atlantski ocean sladoled je prešao sredinom 18. stoljeća, a masovno se počeo proizvoditi sredinom 19. stoljeća. Aparaturu za njegovu proizvodnju (sorbetier) izumila i patentirala Nancy Johnson 1843. godine. Sastojala se od kante napunjene ledom i solju u koju je bila uronjena druga kanta s kremom za sladoled, a ugrađena rotirajuća lopatica bila je zaslužna za ujednačenu i glatku teksturu.
Do 1904. kada je u američkom St. Louisu na Svjetskoj izložbi prva kuglica poslužena u kornetu, zahvaljujući domišljatosti sirijskog slastičara Ernsta Hamwija koji je uskočio kada je zbog gužvi nestalo posudica u kojima se prodavala omiljena ledena poslastica – iako će Talijani, naravno, tvrditi da su se oni domislili i korneta - i to još ranije.
U Hrvatskoj se sladoled u prvoj polovici 20. stoljeća proizvodio i prodavao u kavanama i slastičarnicama, a prvi industrijski sladoled bila je Snjeguljica tadašnje Zagrebačke mljekare koja je promijenila naš komadić ove slatke povijesti 1958. godine.
Bar&Ton: Novi restoran i bar Marina Medaka koji bi mogao postati omiljeno mjesto za izlaske u Novom Zagrebu
