Strancima koji dolaze u Hrvatsku učiti jezik ili pokušavaju uvježbati pokoji izraz kako bi se lakše snalazili na putovanju definitivno nije lako. Pitali smo ih u kojim slučajevima lome jezik, a koje su ih riječi navele da proplaču od smijeha.
Corentin, Francuska
Došao sam u Zagreb iz Pariza raditi i upoznao sam curu s kojom sam prohodao i polako počeo učiti hrvatski. Pun samopouzdanja sam otišao u pekarnicu i htio naručiti 'kruh', ali sam shvatio mi riječ ne izlazi iz usta. Umjesto toga ispalo je samo puno pljuvanja i frfljanja jer mi je bilo užasno teško izgovoriti tu kratku riječ sa samo jednim samoglasnikom. Sutradan sam pokušao opet i nakon nekoliko tjedana vježbe uspio sam dobiti i kruh, krafnu, čak i pletenicu.
Ivana, Belgija
Mojem dečku je apsurdno da njegovo ime u genitivu il akuzativu postaje 'žensko' (Erwin, Erwina), a u Belgiji su generalno zbunjeni dijakritičkim znakovima. Željko je bio Đeljko. Sukošan - Sukočan i slične stvari. Plus, riječi s tri slova, bez samoglasnika: vrt ili Krk im također predstavljaju problem. A kad čitaju i izgovaraju „Slavoj Žižek“ po prvi (drugi, treći...) put – priceless.
Aart, Nizozemska
Volim riječ utorak, zvuči totalno mistično, kao ime nekog plemena koje živi stotinama kilometara od civilizacije, okruženi džunglom i nasadima manioke i kukuruza. Najviše me nasmijava 'kikiriki'. Kad sam tu riječ naučio izgovoriti kako treba nisam mogao prestati, proplakao sam od smijeha. 'Dom' koji kod nas znači 'glup' i 'bok' što je kod nas izraz za jarca su mi također među omiljenima, a 'mlinci' su mi skroz simpatični.
Josipa, Zagreb
Jedna od riječi koju turisti obožavaju je 'vukojebina'. Teško prevodljiva, ali kad jednom uspijete, pošteno ćete se nasmijati. Ekipi sa sjevera Europe komična je riječ 'potpis' jer na nizozemskom znači 'noćna posuda'. Infinitivni nastavci s puno ti-ova (priuštiti, zaputiti) također im kompliciraju život.
Kazuko, Japan
Kad sam tek došla u Hrvatsku nikako nisam mogla izgovoriti 'Lisinski', a problem nastane kad kažeš 'Rishinski' i nitko ne kuži o čemu pričaš. Trebalo mi je i neko vrijeme da kažem 'hvala'; umjesto toga sam govorila 'kubara'.
Étienne, Luksemburg
Jedna od najtežih riječi u hrvatskom jeziku mi je 'trg'. Trebali su mi tjedni da mi se ljudi prestanu smijati kad bih govorio da idem na Trg bana Jelačića. Ništa bolje nije bilo kad sam kupovao kartu za Hvar – uporno sam izgovarao 'Švar' i prodavačica me nikako nije mogla shvatiti dok nisam izvukao mobitel i pokazao joj na karti Hrvatske kamo želim ići.
David, SAD
'Šišmiš', 'Pučišća' i gotovo svi otoci u Hrvatskoj su urnebesno zabavni za izgovaranje.
