Kukuruz, sasvim običan i svakodnevan, biljka je kroz koju možemo ispričati veliki dio svjetske povijesti i pritom zaći u najrazličitija područja, od gastronomije i farmaceutske industrije do genetike i numizmatike – vjerojatno još niste zaboravili dva klipića koji su krasili kovanicu od jedne lipe.
Svestrana zrna
Kukuruz je podrijetlom iz Srednje Amerike, a konzumirao se još 4500 godina prije Krista. Uzgajali su ga Maje i Asteci, a kasnije se proširio i na Sjevernu i Južnu Ameriku. U Europu je stigao već 1493. godine, odakle se dalje proširio se na Bliski pa na Daleki istok.
U naš je kutak Europe stigao u 16. stoljeću, i postao nezaobilazna namirnica za prehranu ljudi i stoke, ali je jednako važan i u industriji – prehrambenoj, farmaceutskoj, kozmetičkoj, tekstilnoj i kemijskoj industriji. Meksička kuhinja i danas počiva na kukuruzu, a kod nas se najčešće jedu cjelovita zrna ili sušena i samljevena u krupicu, dok se primjerice kukuruzni škrob globalno koristi za zgušnjavanje smjesa u kulinarstvu i slastičarstvu.
Postoji mnogo sorti kukuruza (Zea mays), a one se između ostalog razlikuju po vremenu dozrijevanja, broju klipova na stabljici, broju i odlikama zrna, ali i boji. Tako na primjer kukuruz zuban ima zrna bijele, žute i crvenkaste boje, a zrna kokičara bijela su, crvena, ljubičasta ili žuta. Neke od vrsta kukuruza su i mekunac, tvrdunac, škrobni šećerac i voštanac, a ponovno možete uzgojiti i neke skoro zaboravljene sorte kukuruza kao što su stodanac, osmoredac, crveni i starinski kukuruz, koji je, možda ćete se iznenaditi, ne samo žute boje, nego i crvene i – plave i zelene.
Igra "staklenim perlama"
Ali stare se sorte naravno ne oživljavaju samo kod nas. Poljoprivrednik iz Oklahome Carl Barnes, i sam napola Cherookee, početkom je ovog tisućljeća uspio izolirati drevne sorte kukuruza koje su uzgajali sjevernoamerički Indijanci.
Kukuruz je lako križati, pa su njegovi hibridi česti i brojni. Međusobnim križanjem različitih sorti dobivaju se bolje karakteristike, ili bar – željene. Tako dolazimo i do priče o šarenom kukuruzu, za koji ćete možda pomisliti da nije stvaran i da je riječ o Photoshopu. Nije, njegova je boja dobivena pažljivim biranjem i križanjem sjemena.
Najpoznatija sorta šarenog kukuruza je Glass Gem, a njegov je autor spomenuti Barnes čiji je rad nastavio njegov štićenik Gregu Schoenu, zahvaljujući kojemu je i ovo sjeme dospjelo i u banku sjemena Native Seeds/SEARCH, odakle ga možete i naručiti za nešto više od 3 eura.
Ova šarena zrna ne jedu se s klipa jer imaju tvrdu opnu, pa se najčešće melju i koriste za izradu tortilja ili se kuhaju i jedu kao krupica. Može se koristiti i za kokice, ali, nemojte se razočarati, one su obične bijele boje.
Šarena zrna Glass Gema ili "staklenih perli" davno su osvojila Internet, a Schoen je oduševio svijet i drugim raznobojnim hibridima koji redovito nose živa, opisna imena, kao što su "cirkuske boje", "prava duga" ili "duboko plavetnilo".
