Galerija
Messner je na Tibet stigao s tadašnjom djevojkom, Kanađankom Nenom Holguin. Za uspon je odabrao sjevernu stranu Everesta. Krenuo je preko Sjeveroistočnog grebena, a zatim prešao na sjevernu stijenu i ušao u Nortonov kuloar.
Nako mjesec dana aklimatizacije, uspon na vrh svijeta počeo je 18. kolovoza. Već prve noći, na oko 5500 metara, Messner je upao u ledenu pukotinu. Kada se izvukao, nastavio je prema Sjevernom sedlu na 7020 metara, a potom preko sjeverne stijene prema Nortonovu kuloaru.
Na visini od oko 8220 metara ostavio je šator, ruksak i hranu te krenuo prema vrhu s minimalnom opremom. Na dan završnog uspona vrijeme se pogoršalo. Spustila se magla i počeo je padati snijeg: „Odjednom sam se uplašio da ću izgubiti orijentaciju. Da kod spuštanja nisam uspio pronaći svoj trag u svježem snijegu, bio bih izgubljen. Zato sam se potrudio ubrzati uspon.“
Na tako velikoj visini, međutim, nije mogao značajno ubrzati zbog vrlo niskog parcijalnog tlaka kisika. Kako je sam rekao, taj ga je rijedak zrak "kočio, kočio, kočio“.
Poslijepodne 20. kolovoza, trećeg dana uspona, Messner je kroz Nortonov kuloar stigao na vrh. „Bio sam mrtav umoran, kao nikada prije i nikada kasnije u životu. Na vrhu sam bio tako umoran da sam se samo bacio u snijeg i vegetirao. Na sreću, nakon sat vremena dahtanja – nije bilo duže – imao sam snage ustati i spustiti se dolje.“
Spuštanje je bilo posebno rizično jer je morao pronaći vlastiti trag u novom snijegu. Bez njega bi, prema vlastitim riječima, bio izgubljen. U bazni se logor vratio toliko iscrpljen, da ga je Holguinova jedva prepoznala; prema njezinu dnevničkom zapisu, lice mu je bilo žuto, a usne ispucale i rastrgane - "Izgledao je kao da je pijan".
Messner je psihički napor solo uspona smatrao jednako važnim kao fizički napor: „Tu se prije svega radi o nemogućnosti da s nekim podijeliš svoje brige i strahove. To je teško podnijeti jer mi ljudi nismo stvoreni za samoću.“
Messnerov uspon smatra se jednim od najvažnijih pothvata u povijesti alpinizma jer je kombinirao solo penjanje, uspon bez dodatnog kisika, monsunsku sezonu i djelomično novu liniju preko sjeverne stijene. Detaljno ga je opisao u svojoj knjizi The Crystal Horizon (Kristalni horizont).
Usprkos ovom ogromnom pothvatu, Messner osobno većim dostignućem smatra svoj solo uspon na Nanga Parbat 1978., prvi solo uspon na jedan vrh viši od 8000 metara. Everest je smatrao završnicom razvoja koji je započeo upravo na Nanga Parbatu, nakon čega je "skupio" svih 14 osamtisućnjaka. Godine 1986. postao je prvi čovjek kojem je to uspjelo, a niti jedan od tih uspona nije izveo uz pomoć dodatnog kisika.
Messner je kasnije često govorio o razlici svoga uspona i modernih "osvajanja" Everesta. Uspone komercijalnim rutama, u moru drugih ekspedicija, s fiksnom užadi i pripremljenom infrastrukturom on ne smatra solo usponima.
Tko je Reinhold Messner?
Reinhold Messner rođen je 1944. u Južnom Tirolu i smatra se jednim od najvećih alpinista u povijesti. Tijekom karijere popeo se na svih 14 svjetskih vrhova viših od 8000 metara i to bez korištenja dodatnog kisika. Godine 1986. postao je prvi čovjek kojem je to uspjelo.
S Peterom Habelerom 1978. prvi je put osvojio Everest bez boca s kisikom. Iste godine izveo je i prvi solo uspon na jedan osamtisućnjak, Nanga Parbat. Dvije godine poslije sam je popeo Everest. Nakon završetka alpinističke karijere bavi se istraživanjem, pisanjem i razvojem planinskih muzeja u Južnom Tirolu.
Mediteranski grad s "bezbroj imena": Mjesto na kojem nitko ne može pobjeći od prošlosti
